Propovijedi svezak I.

NE

DIR, JORAN KUNIČIĆ 0. P.

RO# 4-d QOVoOŽž.S O dodo

Svezak I,

ZAGREB 1957.

Lu

===
=z========e==zm== ===

Str.
pij RIJEČ BOŽJA . * a a * a 9 * e . LJ * e La s * BE
2, ZASTO ŽIVIMO: < sos os aaa ie ća e e 6

M... pman a ere e 12
du OREEMA POMfe a sa dak ča e aa jat 1B
5. KOJA KORIST OD ČOVJEČJIH BOLI? . +... <... 23
6. DO NOGU KRISTA - PATNIKA , + 4. 4. 244... 29

"iri u i ka e A ot ko e a A S S A A a I

Napisao, izdao i odgovara: Dr.Jordđan Kaničić 0. Ps,
Zagreb, Kontakova ul, 1.

Umnožena ciklostilom Nadb. duhovnog stola - Zagreb,
Kaptol 31 u 660 primjeraka za isključivu“
uporabu svećenicima,

- = = - ooo = = e o- - o - - o - oo _o- oo. -

=== === ===.
=== sSSsz=====

Komu je danas stalo do idejnih rasprava i do na-
tezanja filozofa, kojima obiluje povijest čovječanstva?
Ni najzanesenijem sportašu XX, stoljeća nije stalo do
toga, da lovor-vijenaem okruni čelo pobjednika na olim-
pijskim igrama od početka kod starih Grka. pa do danas,
Hladno sjećanje na sjene prošlosti! Uostalom sjećanje
na te pobjede ne bi uložilo ni jedan kamičak u kultur-
nu zgradu našega stoljeća,

U povijesti se odigralo jedno natjecanje, od ko-
jega može crpsti koristi i naše Stoljeće, Idejni se
dvoboj između Krista i Zloduha spominje, i po njemu se
odmjeruje. stupanj kulture' pojedinaca i čitavih stolje-
ća, Stupanj se kulture upravo ocjenjuje prema tome, uz
kojega od takmaca pristajemo, uz Krista ili uz Zlodu-
ha (Mat ša ' s '

Zloduh Krista izaziva, da priskrbi kruha, "Reci,
da ovo kamenje postane kruhom", Krist je doista bio
izgladnio od posta, Ne zaboravimo, da je u obliku čo-
vjeka uzeo na sebe Sve, osim grijeha, jer grijeh je
.izdajstvo prave prirode, Krist je dakle izgladnio od
posta, zato je taktika Zloduha potpuno odmjerena, Što
je ogladnjelomu preče od hrane?! Gladan Si, Kriste,
Zašto ne bi posegnuo za tim komađom materije, tako po-
la eo život?! Zašto ne bi dokazao svoju stvaralačku
moe?

U .izazovnim riječima Zloduha naziremo pro gramat-
sku parolu, geslo, lozinku poklonika materije i tije-
la« Zlodđuhov prijedlog prelazi okvire ograničenog mje-
sta 1 vremena, Polazi "Iz pretpostavke, da je tijelo,
ta hrana određena za orve, doista najviše biće» Za Šo-
vjeka bi, prema tome Stajalištu, bilo jedino važno uga-
dati tjelesnim prohtjevima, Za čovjeka bi najvažniji
problem egzistencije bio: pribaviti tijelu hranu, naći |
mu udobnu duplju za Stanovanje, omogućiti mu zabave,
i"Panem et circenses! govori poganska civilizacija svih
stoljeća.

Kako bismo, po tom nazoru, proguđivali kulturu?
Vrlo jednostavno, Jedna je "kultura", naime ona tehnič-
ka, materijalna civiližacija, kod koje je i opet: samo
jedno važno:upokoriti elemente prirode; izvabiti kruh
odasvud, pa bilo iz ugljena; oteti sunčanim zrakama.
Struju; upregnuti atomsku energiju kao pogonsku silu,
Sve, što nije tjelesno, materijalno, vidljivo - ide u
iluzije, fata-morgane, tlapnje, Čovjek je prema tome
određen za stroj, za polje, za životinjsko iživljava-
nje, Zašto od njega tražimo više?

Red je na Kristu, da odvrsti na ovaj izazov, da
vrati Zloduha na navalne pozicije, i mnogo dalje u po-

Pa hm

zadinu. Podsjeća ga, da je zaboravio, kako su Židovi
lutali pustinjom bez hrane i pića, bez materijalnih
uvjeta, bez tjelesnih udobnosti, a kako ih je ipak si-
la s Neba uspješno vodila (Mojs V.8.7). Iz ovog je ar-
gumentiranja jasno, da vrednote. duha mogu riješiti pro-
blem materijalnih i tjelesnih dobara, ali ne obratno,
Koja korist što su ti hambari puni, tijelo sito, ako u
duši nosiš pakao, nemir, nezadovoljstvo, sumnju, strah
i druge razorne snage nevidljivog svijeta? Ni hrana ni
kesa novca ne može naknaditi doživljenu nezahvalnost,

blijedu zavist, crnu mržnju ili nepravdu, Zaključak je:

dakle Kristov posve opravdan: "Ne živi čovjek samo o
kruhu", sje. PISA“. ' :

oKoja je za čovjeka specifična prva, najpotrebnija
hrana? Davno je Stari pjesnik zanosno molio: "Tvoja je
riječ žižak mojim nogama i svijetlo mojim stazama!" (Ps
1184.105). Krist je to odredio i protegnuo: Čovjek živi
kao čovjek, životom dostojnim čovjeka, ako ga rukovodi
svaka riječ, koja izlazi iz usta Božjih, To je riječ
istine, i to najprije one najvažnije istine, istine ži-
votae Sto je vežnije za čovjeka, nego upoznati put u
sretnu vječnost? I životinja se hrani, ima svoj stan,
zabavlja se i trči za užicima, Čovjek dakle mora doka-
zati razliku i uzvišenost nad životinjama, a prva mu
je karakteristika: istina života, istina riječi Božjih.

Nemojmo se tužiti, o iscrpeni lutaoci XX, stolje-

ća! Tu su nas istinu vječnog života naučile naše dobre
majke i bake.- Možemo je čitati na stranicama sv,Pista,
koje nam neprestano piše iz daleke domovine naš dobri
prijatelj, otac, svemogući Bog.- Tu nam je istinu ži-
vota pokazao živo i uvjerljivo u svom životu i u svom
djelovanju sin Marije, koji se hranio milostinjom. do-
brih duša, dok nije imao gdje da zakloni glavu, a_ 0 za-
bavama ni govora,.- Tu nas istinu života uči neprevar-
ljiva učiteljica, Crkva, koja je dobila nalog, da je
predlaže, tumači i brani,- Tu istinu nalazimo potvrđe-
nu na aureoli njena dvadesetstoljetnog opstanka.- Tu
istinu možemo donekle. pročitati u čitanci prirode, .na
alfabetu zvijezda, u slikama stvorova.- Još nešto: tu
istinu osjećamo, jer nam poput svijetla sja, ali nas
i.kao oganj grije, žeže i pali u glasu savjesti, kada
nas odvraća od zla, potiče na dobro, nagrađuje i kaž+-
njava. Ako se dakle pokušamo opravdati, doviknut će

nam sv.Pavaos Ne možete imati izgovora! (Rim 1,20).

Cc

.-

\ : bI "vu. sh & “iss 9 Pre
IK iša OTV. 2E m

Kako. se ljudi odnoše prema istini Života?

Ne čudimo se! Istina je riječi Božje kao sunce,

ali i na suncu netko pase svoje oči i veseli se, drugi

škilji, jer. mu smeta to svijetlo sunca. Ta je istina
lijek, ali što je za jednoga lijek, za drugoga može
biti otrov. Ona je kao zrcalo, ali zar nije bolje, da
neki ne vide svoje grdobe u zrćalu? Usporedite je s
liječnikom, ali zhajte, da ima paralitičara, koji se

hod m 2 u ak.
pa 7 me nn a a ra
go.

3.

ne žele izliječiti, da ne budu primorani napusti ti
stranputicu, a stupiti na pravi put. Konačno, ta je
istina Bog, ali Bog je imao i imati će protivnika. Za-
to se mogu razumjeti riječi: "Tko je od Soga, riječi.
Božje sluša, zato vi ne slušate, jer nijeste od Boga"
(Ivy 8,47). :

Promislimo kako je Krist, ta živa Istina, dok je
boravio na zemlji, bio vidljiv, imao ipak načelnih
protivnika. Neki su ga nezadrživo ljubili, drugi su ga
paklenski mrzili, Bilo ih je, biti će ih, koji će pre-
dano reći: "S tobom i u smrt!, ali će ih se naći, koji
će tražiti: "Propni ga!" ' '

Neka nas ta razlika ne uznemiruje. Oni, koji. su
spremni, poći za Krista i u smrt, neka nas ne uspav-
ljujuj jer tko znaj da li ti isti ne će priznavati ma-
lo kasnije i sa zakletvom: "Ne poznam toga čovjeka",

. OAL pak, koji traže; da se propne;, neka nas ne straše,
jer i psi katkada laju na mjesec; ali s&amo je žaliti
gubitak energije. Jedni i drugi neka nas ispuhjaju na-
dom, da Krist sa svojim riječima istine ostaje uvijek
isti. On uvijek ljubi i svoje protivnike, jer ga sve
duše stoje krvi« On uvijek Zove sve, da otvore svoju
pamet i svoje srce rosi istine.:Bez sumnje je njegovu
grču bilo najteže izgovoriti one presudne riječi svi-.
ma, koji njega odbacuju, i ako zna, da je on jedini >
ugaoni kamen čovječje sreće, "Tko padne na taj kamen,
razbit će se, a na koga on padne, satrt će ga" (Mat.
21,44). On danas i uvijek svima upućuje riječi spase-
nja: "Hodajte, čok imate svijetlo, da vas tama ne obuz-
me" (Iv 12,35). o:

Razumljivo, da ih je bilo i da ih ima, koji uop-
će ne žele čuti riječi istine života. Oni zatvaraju
uši; odvraćaju oći od svijetla. Trg je života pun ne-
upućenih, koji "psuju, što ne znaju" (II.Petr 2,12).
Napadaju kulu predrasuda i neistina, koju su sami sa-
gradili, a smatraju je kulom Kristove nauke. Na trgu
života ima prosjaka, koji bježe pred čudotvorcima, da
ih ne iscijele, pa da ne budu primorani, kad ozdrave,
raditi. Na trgu života ima i zlobnika, koji bježe od“.
svijetla, da se na viđe njihova zločinstva, pa da ih
savjest ne počne gristi i upućivati na pravi put (Iv

A pospanih?! Njima su riječi istine došle do uši-
ju, ali oni na ušima spavajue Zloduh međutim ne spava,
on grozničavo radi. Zloduh bdije i traži da ukloni Ti-
ječi istine, da ove ne dopru do čovječjeg srca, Nije
mu u tom poslu teško, jer se može poslužiti riječima,
djelima, primjerima i spisima drugih ljudi. Misija je
zloduha wu tome, da odvraća duše od Boga. Priča se, da
je zloduh, dok je neki čudotvorac propovijedao, palio
bližnje kuće, okupljao životinje, upriličivao paklenu
galamu, slao kavalire da mame slušateljice, samo da
onemogući, da zrna riječi Božje dopru do srca slušalaca«

PZ

Ubrojimo i onu "veliku" ljudsku djecu, koja sma-
traju, da je i riječ Božje istine kao neka ugodna pri-
ča, izmišljanje mašte iz "Tisuću i jedne noći", Zanima
ih riječ. Božja, ako ih zabavlja ili ugodno interesira,
Slični. su onima, koji noću mirno spavaju«s Probudđi ih
s ulice vesela i ugodna svirka 1 pjesma, Otvore prozo-
re, poslušaju, ugodno se razgale, pohvale pjevače, ali
odmah poslije zaspe, kao da ništa nije bilo, Zar đa bi
riječ Božje istine od njih mogla tražiti žrtvu i odri-
canje?! To bi bila sablazan. Oni bi rado čitali .i usvo-.
o jili riječ Božje istine, ali im se one riječi "ne ukra-
di", "ne ubij", "ne poželi" i sl, čine odveć osbiljne,
“odveć teške. Nijesu li ta velika djeca, ti površni ti-
povi, «zbilja djeca stoljeća, kojemu je jedan pisac upi-
sao kao karakteristiku bolest, infantilizma?!

. Ima i nepristupačnih, zauzetih, uposlenih do. grla,
u kojima se riječ Bošje istine ne može nastaniti, Sva
gu mjesta njihova srca zauzeta. Njihov su stan zauzeli
Bako, Venera, Prijap i drugi kumiri, U takav se stan |
ne može useliti riječ Božje istine. I Herod je znao za
riječi "Non licet" (Mat 14,4), ali je kumir strasti
bio jači. Ti će moći usvojiti riječi istine uz jedan..
uvjet: istjerati neovlaštene stanare iz stana duše i
sroa«s X . ' .
0Šinovi svijetla! Vi, u kojima je riječ Božja, sje-
me vječne životne istine, donosi ploda, podignite svo-
je glave! Uvidite svoju veličinu! Vi ste so zemlje! m
onestavljate djelo Krista, koji je došao da posvjedoči
istinu (Iv 18 77). Vrijeme je, da svaki Kristov vjer-
nik bude sijač riječi Božje, kao u zlatno doba kršćan-
stva. Istina dovodi do svijetla, istina daje snage, .

istina oslobađa, istina usrećuje.

Je li danas ta riječ Božja moćna?

Kao i uvijek, Uvijek je moćna, djelotvorna, oštri-
ja od svakog mača, prodire do dna duše. (Hebr 4,12). Ne+
ma čovjeka, koji bi spriječio njezino prodiranje, ako
ona ostvaruje osnovu vječnih odredaba, po.

Ta je riječ iz ničega sve stvorila, Zaorila je
nad bezdanom ništavila i stvari su postale,- Ona je vo-
dila izabrani narod pismima i prorocima«> 9 Kristovih
je usana okupljala, tješila, ozdravljala, uskrisivala,
i kud je prolazio Krist, rušile su se kule neistine i
laži.- Ona je pozvala Apostole, da ostave mreže, po-
lja i druga dobra.- Okrutnog je Saula pretvorila iz
vuka. u jaganjca (Dj+Ape 9,43 22,7; 26,14).- Ta je isti-

na riječ Božja vatru strasti u grešnici iz Magdale pre-

tvorila u požar čiste ljubavi.- Ona je Augustina pjes-
mom ublažila i obratila».- Nije li bila dovoljna, da
strese Asiškog Poverella, koji je sanjao o viteštvu,
te on uvidi, da nije "sluga nad svojim gospodarom", te
ostavi sve i pođe za Gospodarom? - Samo jedno pitanje

»# =

iz njenih svetih stranica "Što koristi", i privuče
Franju Ksaverskog, da ostavi slasti života, koje su
ga mamlle.- Ta je riječ uvijek bila sposobna, da čo-
vjeka od životinje pretvori u kršćanina i u sveca, -
Ona je zacrtala stazu jedinstva i našim slavenskim na-
rođima po Svebraći Ćirilu 1 Metodđu.- Ona je okupljala
kršćane, ulijevala im snage u svim teškoćama života.-
I naš je narod dovela đo svijetla evanđelja, do časti
"predziđa kršćanstva", O nama bi netko doista mogao
reći: "Jaganjci su, regbi tihi,- Što bijahu gorski
.lavi, - Taka čuda Božja riječ pravi" (Mažuranić). Mo-
žemo dakle zaključiti: Svojom riječi, Bože, obnovio
osi lice zemlje, i danas uvijek obnavljaš u skrovištu
Auše ljudska srca! '

' Zar je ta riječ istine. zamukla? Reći ćeš: 0 da

mi je čuti Krista! Nije ti potrebito, Prihvati nj ego-
vu nauku i slijedi je. I onda su ga čuli mnogi, ali

še nijesu svi obmatilie Bi 1i se t1 obratio, da ga ču-
ješ?! Bog je povjerio Jozui, i ako je mogao to učiniti
sam, da zaustavi kretanje planeta. Po Mojsiju je raze-
dijelio more na dvije strane, kao poredđanu četu, po-
časnu stražue Poslužio se Elijomiy da otvori i zatvori
nebesa. Ananiji je povjerio, da Pavlu vrati vid duše

i tijela, Apostolima je udijelio plamenu snagu, da
obrate svijet. Upućuje te na Crkvu, jer "tko vas slu-
ua sluša, tko vas prezire, mene prezire" (Luka
10,16)

Pitali su nekog sveca, što bi on učinio, đa se.
pojavi Krist.na gradskom trgu te počne naučati, a on
je odgovorio: Ostao bih i dalje u svojoj Sobi, za svo-
jim poslom, jer znam; da on ne bi ni jedno slovce svo-
je nauke opozvao«a Nije dakle potrebito čuti Krista,
on govori uvijek isto, uvijek glasno, očito i uvjer-
ljivoe Potrebno je nešto drugo: ne stavljati zapreke
riječima Božje istine, otvoriti dušu i Srce i pustiti
da padne na dobru zemlju, te da donese ploda «

Ljudi XX. stoljeća, vi, koji se gubite u bespu-
ću, nemiru i očajui Uzmite malu knjižicu katekizma, o
na sadrži riječ Božju, riječ istine. Za nju ljudi i
danas umirue Roditelji! Privijte je na srce svojoj
djeci, ostavite im je u baštinu, To je vaša dužnost,
vaše pravo« To je vaša osnovna, teška i vrlo odgovor-
na dužnoste ' % ' VEKF

Kršćani! Evanđelje se sluša stojećke, Tim poštu-
jemo riječ Božju. Dok grani tako uzvišeni Gospodar,
treba stajati u "pož5Tu". Tim stavon pokazujemo, da
smo je spremni provesti u djelo, raznijeti je po zem-
1ji kao evanđeoski kuriri, razotkriti je pred onima
koji se nalaze u tami i sjeni smrtnoj (TK kh RI,

Svi bez iznimke: Čitajte, slušajte riječ Božju,
istinu evanđelja; jer je možda koji put pogibeljnije
propustiti slušanje riječi Božje; nego li ne pribi- .

= 6.=

s

vati sveMisi, Kako ćete vjerovati u otajstvo sv.Mise,
kako ćete crpsti iz nje pina, ako ne vjerujete i ne
Živote od riječi Božje“! - I slušajte ponizno, jer sa-
mo poniznima se otkrivaju tajne vječnoga života. (Mat
11,25) Slušajte predano, jer riječ Božja. dolazi tiho

i henametljivo Šlušaj te odlučno, jer ona traži odluč-
ne duše. Na taj ćete način zavrijediti, đa čujete S
usana anđela riječi pohvale: "Blago tebi, što si vje-
- rovala! (Ik 1;45)+. Blago vama, što ste povjerovali i
odlučili ispuniti, što riječ Božja nauča«.

.Spominje se, da je negdje na bojnom “polju posli-
je bitke neki vojnik dozivao svećenika: "Svećeniče,
daj mi Krista! Pomozi mi umrijeti", Svećenik, koji: je.
bio blizu, ali i on ranjen, nije se mogao približiti,
jer nije mogao hodati, Uvjeren san, da su obojica. smi-
rena u istini riječi Božje.

Iz kutova svijeta čuju se slični poklici, TE bol-
nih, nemirnih ljudskih srdaca kao da čujemo žarke že-
lješ dajte nam Krista! Željni smo njegove istine, Ako
nije moguće da nas naučite živjeti, naučite nas baren
umrijeti. Ta bi bilo doste i predosta

Imamo li Krista? Dajmo: ga drugima, jer on ima i za.
nas i za sve druge riječi Života vje sio (Iv 6 ,69).

\

o o o —
=-======== mE =======

. Nekada to pitanje provaljuje iz pameti, koja tra-
ga Za istinom; nekada je ono bolna jeka srca, koje
traži melem svojim bolima», Isto pitanje kod mnogih,
kod svih ljudi, a koliko različitih odgovora, kako
oprečnih lijekova?!

znamo, zašto Živimo, i ne ćemo nikada znati,
Posljednji će čovjek na zemlji upisati u led upitnik
=“ tako odgovaraju oni, kojima svijetlo razuma doživ-
ljuje pomrčinu, a kojima svijetlo vjere smeta, Možda

su žrtve lgro mašte «

bavljamo., Tijelo i vremenita egzistencija predstavlja-
ju najvišu i jedinu vrednotu, Takvo su stajalište od
uvijek zastupali duševni patuljci

Znamo, z zašto živimo, naime da se hranimo i za-

Znamo Živimo, da udovolj imo krutoj sili, koja
nas je strpala u ovu jamu svijeta, da tu ispaštamo ne-
poznate grijehe, da igramo ulogu vječnih patnika - od-
ogovaraju pesimistički dezaertsrr životas ———————

«7 -
i

Da plešemo. luđački ples oko sreće, koja nam iz-
makne.upravo onda, kada smo mislili, da ćemo je dohva-
titi. Tako nespretno umuju, te romantički padaju izmo-
reni i razočarani lutaoči po ovoj zemlji, koja im us-
kraćuje, što žele, jer su možda nezasitna djeca,

Miljenici Sreće pak odgovaraju, da oni žive, da
im čelo ovjenčaju vijencima, da osvoje prijestolja
ljudskih pameti, skrovišta njihovih srdaca, da ih ubro-
je u besmrtnike i t.d, : i

. Jedan je stari filozof nalazio oko 288 odgovora
na to postavljeno pitanje, koje se doista smatra naj-
a roje pitanjem života (SveAlug. "De civ. Dei" I. 19.

1) ' '

eo.o.,oao'

“Protiv zlogukih narikača pozovimo se na činjeni-
cue Svaki čovjek,gdjegod se nalazio, bio on nagi Zulu
u slamnatoj potleušici ili hermetski obučeni Eskim u
kolibi od leda, ili možda pomodno odjeveni gospodin
na šetalištu ili u zadimljenom salonu, možda i on du-
boko i žarka želi biti sretan, Bio on veseo, žalostan,
siromah ili bogat, žarav ili bolestan, na. smrtnoj po--
ostelji okružen od svojih dragih ili u samoći spreman
na samoubojstvo - svejedno, svatko želi sreću. To je
činjenica. To je dakle zakon. Tko pokuša zanijekati.
tu činjenicu 1l1 zakon, mogli bismo mu bez uvređe reći,
da ili ne misli, što govori, ili ne govori, Što misli,

Želja je za srećom u nama kao vatra« Njezin je
plamen uvijek živ. Taj nam plamen ne dopušta ni pomi-
sliti, da bi nas moglo nestati kao kapi vođe u oceanu
ili kao magle, koju tjera vjetar, Jest, stvoreni smo
u vremenu. Mi osjećamo uske granice vremena, ali iđe-
mo_ iz beskrajnosti u beskrajnost, zato na putu razbi-
jamo granice vremena. Život je naš neki "Phase", pro
laz ptice kroz otvorena vrata i prozor ove sobe vre-
mena e X :

Taj kratkotrajni prolaz, saj "somnium breve",
taj jednodnevni cvijet, ne označuje točku, Covjek Be
želi. naći i probuditi u bezgraničnoj vječnosti. Tamo
se želi rascvasti i vječno cvjetati, a da lišće na
stablu života nikada ne požuti, nikaća ne otpadne. Za
želja i ta-nada nutkaju onog čovjeka, S ratom
\ret očinstva, đa ostane u svojoj djeci. Ne drži 14.
ta Ista želja pjesnika, da vadi iz svog srca stihove,
Koje .će pokoljenja Sa zanosom ponavljati? Pitajte .
umjetnike, oni će vam posvjedočiti, da prižljivo 1z-
ek Svoja djela, jer žele vječno živjeti u spome-
nu ljudi. IT ossajači će rotvrditi, da ih ta želja. ja-
ča, da dopru do pobjede. Svaki od tih smrtnika kao
da stoji kod svoga djela i veli: "Non omnis moriar", -
nikada me ne će nestati, - "budućnost je moja",

I danas kuca oko dvije milijarde srdaca na ovoj

DANA
Saab pne -

riči iva
zemlji. Sva ta srca ritmički otkucavaju istu pjesmu:
želimo biti sretni! Kolika je to snaga, a koliko je
ima neiskorišćene, koliko se ludo gubi!

Ipak smo uvjereni, da se ni ova _ sveta vatra pot-
puno ne izgubi, jer ge u vječno stvaralačkom procesu '
orirode ništa ne gubi» Uvjereni smo, da u tu vatru ne
smijemo sumnjati, jer bi se ta silna, vatra pretvorila
u crnu smrt, kada bismo počeli, kako kaže Kranjčević,

u "ideale svoje sumnjati", Znajmo, međutim, da je va--
tra pogibeljnija upravo onda, kada je odveć jaka, Uvje-
reni. sno, da se Tvorac s nama ne igra, niti nas vara,
jer smo tu svetu vatru usisali S majčinim mlijekom, a
-ono nas ne izdaje. I i Ć

Jedno je najvažnije: tražiti sreću života ondje; |
gdje se ona doista i nelazi, Ima.li fatalnije pogreške,
u životu nego skrenuti s puta životne sreće? Neka nam —|
govori razum, srce, pa zaključimo, na

Što nag uči razum?

Ima mnogo poslova, kojih ge čovjek nevoljko la-
ća, To je znao Svemogući, zato je po mnogim zemalj-

pe

(9) Sre B Mobjedoca Vera, tele kayu u DA Hloka sA oseka Vie E tetak) ž ba Bi:
tuvekevdi Ateka Hlešae A “ru, /\4_ zebre >| tia. arce. dajntve jana tćula Bisa Že8.f iteea
diči 72 greb) je Tim Kana bliža ok tepe To par PALAC," blika soli Pava
pot ko odo othece vazi, 1na kuke ; gla ze veka 5 ša mi bete dep «ed, srat ze
ž Mi

2) fede ka dulčćevi te [kotcostič kosbau s). sinje Bkoše:i :

Šš “ 2 -./ . B « pa ok Mask a jak aetru
3) Ave Kam prova, de porjvac Erlavs jaje lkuo dašno. Kuma jet, kuuuek bl 6de g GA i o lk
/ fu =. (" # ]

- 9 -

Kovčeg kraljevstva bio je iznutra okrvavljenj; jer
vlast na zemlji često donogi suze i krv, propast i
smrt,e- U kovčegu s natpisom "slava" nalazila se pre-
gršt praha. Gdje je slava Aleksandra Velikog? Gdje
slava Cezara i drugih velikana? Uski prostor groba,
malo drva, malo zemnog praha i "sic transit gloria mun-
di", A neiskrenost ljudska, koja prati ta iskazivanja
časti? A prevrtljivost sreće?

Otvožen je i treći kovčeg s natpisom "Bog", Na

.dnu kovčega nalazio se predragocjen dragulj. Pouka je

. bila očita. Ražum nas uči, da se stvor ima vratiti svo-

me Počelu, učinak svom Uzroku, prolazan Neprolaznomu,

.nesavršen Presavršenomu, putnik luci spasa, prognanik

domovini, u jednu riječ: čovjek svome Bogu; Počelu i

Svrsi svega.

Razum dakle bržo zaključuje. Ne budi dezerterom
života na zemlji, Nastoj ga učiniti vrijednim, Ispuni

Svoju dužnost tako, da zevrijediš vremenitu i vječnu:

sreću. U Bogu, na drugom svijetu, ta je potpuna sreća,
Pozvan gi na gozbu vječne sreće, Pamet će ti se hrani-
ti vječnom istinom kao što se oko hifani svijetlom, Sr-

.ce će kucati u vječnoj ekstazi sreće, I tijelo će,
«vječno pomlađeno i nepropadljivo, sudjelovati na toj

gozbi života, jer je i ono rođeno za uzvišene ciljeve,

Što srce naslućuje?

Razum umuje, muči se i traži, a nakon duga traganja

ak
H.
sa
td
Q
Q
IR
Bh
.
PO
E
.
Is
H
LJ
HU
H-.
et
o)
oO
:
H:
ke)
H
oD
3
HR
e
ra
CI.
h
4
O
H
H
U«x
CO
oD
to
tm)
PD
1

to čovjeka uči iskustvo srca,

Pitajmo kojega miljenika sreće na zemlji. Goethe
je jedan od njihi Iskusio je slasti života, pio je pu-
nim usnama iz čaše užitaka, Kada mu se pričini, da je
život neizdrživ, zapisa i Mefistu dušu, samo neka ga
pomladi, neka ga učini sretnim. Došao je čas, kako mu
ge činilo, dg može uskliknuti: "Zastaj trene, ovako

- 1lo -

u

krasan i ovako slastan", ali pade mrtav na zemlju,
Goethe je izjavio, da je u svom dugom životu bio sre-
tan samo četiri sedmice+ Umire s poklikom "mehr Licht!",
a u Faustu ostavlja oporuku svim bolnim srcima, đa ne
traže ad stvorova sreću, jer da su oni prolazni i va-

4

“To srce i te kako osjeća. Gorčina i otrov, što
se nalaze na dnu pehara, zemaljskih užitaka, moćno ga
uče, "U: mnogom nježnom cvjetiću je dvoje: I otrov ljut
i lijek od boli koje" (Shakespeare). Otrog-je ljuš oče-

kivati sreću od nejaka djeteta, jer što brže raste, br-
že stari, brže se primiče smrti. Otrov su ljut naslade
tijela, govore nam bolnice unesrećenih, Otrov je ljut
"auri sacra fames", govore nam plejade osiromašenih
bijednika. Otrov je ljut težnja Za gospodstvom, govore
nam u crno zavijene majke, sestre i vjerenice, a po-
.tvrčuju nam garišta kuća, razvaline gradova. Otrov je
ljut uzdati se.u čovjeka, jer će lako izdati ljubav,
. pogaziti zadanu riječ, vratiti nezahvalnost za dobro-
očinstva, osvetu za ljuvave,

:., Astronomi su otkrili: zakon privlačnosti nebeskih
*kjelesa. Mnogo je važniji i jači zakon privlačnosti,
koji vlađa između Boga i čovječjeg srca, Srce daleko
od Boga sliči ribi izvan mora, novorođenčetu daleko
oč majčinih grudi, prognaniku daleko od domovine, me-
teoru daleko od svoga sunca« To je tajna, zašto ljud-
sko srce na zemlji osjeća, pati, umire, Što ne može
umrijeti, da pamet što prije nađe svu istinu, da oko
nađe svu ljepotu, da uho čuje svu harmoniju, da uroni
u. bezdan sreće (I,Kor 2,9). i ć

"Napuni+ ćemo se dobara kuće tvoje" (Ps 64,5).
Tako govori srce, zaljubljeno u svoga Boga. "Oh, ka-
.ko mi zaudara zemlja, kada pogledam nebo" kliče Sv
Ignacije."Umirem zato, što ne mogu umrijeti" vapilo.
je umorno srce sveTerezije. Prije njih je Sv,Pavao
želio "umrijeti i biti s Kristom" (Filip 1,23)» Još
prije njega; predstevnica svih u Boga zaljubljenih du-
ša od zanosa je klicala: "Obaspite me cvijećem, opko-
lite me jabukama, jer od ljubavi - za Bogom - ginem"
(630: 2.5), da pk i

=. Zaključimo

o. Srce ne voli sreće, ako do nje ne dođe patnjama.
Činjenica je, da - je ljudsko srce nekako povezano s
boli, Sreća, koju vidimo kroz suze i postignemo boli-
ma; samo sreća Uskrsa poslije Velikog Petka ispunja
sroe do najzabitnijih kutića njegova bićaa Srce se. u
boli hrani, odgaja; prsobrazuje, usrećujea Putevi se
“srca i boli susreću, prepleću, upopunjuju« Svršetak
im je na brdu veličine, na brdu sreće«s. Zato je i tak-
tika premudrog Boga, đa ljudsko srce vodi preko tr-
“nja boli do brda Preobraženja S.

širu

To možemo potvrditi iz iskustva. Ni dijete ne vo-
1i, da mu se "daruje" nešto, što ono "zaslužuje", na
Što ima neko "pravo". Čovjek je ljubomoran na svoje
zasluge. Zašto bi primio kao poklon, ako je to zaslu-
žio svojim žuljevima? U srcu je čovječjem veličina,
Ono teži za velikim stvarima, a zar ima veće stvari
do sreće? Ne bi li dakle bilo neprirodno, da čovjek
dođe do sreće bez truda? Jedno je srce, koje je-Stvo>
reno i za sreću i za suze»

“Sreća je života na vrhuncu visoka brda, Pozvani
. smo, ča na najviši vrhunac toga brda zataknemo zasta-

vu, to je vrhunac sreće. Što je osvajanje Himalaje

“ prema ovom osvajanju, na koje je svaki čovjek pozvan?
Ne zavaravajmo se. Nailazi pri tom uspinjanju na mrk-
le, paklene boje još neistraženih predjela, ali zove
ga svijetlo visina. Muklo šumi 1 straši ga razorna
bujica potoka, tutnji ponornica, ali gore na brdu val
je vječnog života, koji ne ruši niti usmrćuje, već
usrećuje, Na tom putu prema brdu sreće zjape čeljusti
ponora, ali zovu vrhunci obasjani suncem slobođe, svje-
žine i života. Teško je penjanje, žuljevi bole, ali je
slatka pobjeda. Nije li zalogaj umornosti slađi od za-
logaja lijenosti?! Ima još poteškoća. IZ dvorova šum-
skih vila dopiru ljupki i zamamljivi glasovi sirena.
Možda je ova poteškoća i najteža, samo joj heroji odo-
lijevaju. Dopire struja toplih srdaca, ali čovjek,
švijestan svoga poziva ide dalje; zovu ga visovi, ta-
mo gore je sreća, koju oko nije vidjelo, niti je uho
čulo (I.Kor 2,9), Uspon je dakle pretežak, ali silni-
ci. ga osvajaju, Svaki je čovjek pozvan, da bude taj
silnik (Mat. 11,12). e :

* Kršćanin je putnik, on nije dezerter života. On
je pozvan, da i na ovom svijetu ostvari visoke ideale
čovjeka i kršćanina, On mora iskoristiti sve svoje
energije na dobro duše i tijela, na procvat kulture,
u korist svoje abitelji, svoga naroda, čovječanstva
Ali to ne znači, ća ga dom nebeski ne vabi, Prirodno
je, da putnika sve podsjeća na njegov dome Težak mu
je tuđi kruh, ledena mu je tuđina. Po pticama šalje
domu pozdrav, po morskom mu.valu šalje poljubac, Ni-
je Il ta antinomija kršćanina, ovo njegovo vremenito -
vječno, zemaljsko-nebesko, tjelesno-đduhovno uzrokom,
da je on posebno biće, neki kamen smutnje? Nije čudo,
takav je bio i njegov brat i Spasitelj« K

Gore srca! Kršćani to ponavljaju svaki čan, Zvo-

nici crkava upućuju kršćanina prema nebu, Pjesma ga

u crkvi podiže, svećenik ga na oltaru na to potiče,
dim ga tamjana predvodi, Nije pitanje raspoloženja,
jer srcu. vezanom uz Boga sve služi na dobro (Rimlj.
81-28): časovi radosti i časovi boli, cvijeće mirls-
nih ruža i ubodi trnja, slavlje pobjede i, bijeda po-
raza, i i

Ugledajmo se u srce velikog Augustina! Ono je is-
kusilo slasti zemlje, ali je osjetilo zov visina, Mož-
da je to bilo u suton dana, kada se osjeti teret minu-
log dana, zov mistične noći, Pitao je zlatnu obalu
Afrikeit možeš 1i mi, pozlaćeni rube svijeta, dati, što
nedostaje/mojoj duši? Valovi su u trajnom ritornelu po-
navljali: traži iznad nas, Kada se plavo nebo napunilo
ognjenim leptirićima zvijezda, pitao je 1 hjih, all 1.
one su mu jednoglasno odgovorile: traži iznad naš.
Otvori svojom dušom nebeske dvore i zapita anđele, mo-
gu 11 .ga oni usrećiti, ali i oni ga uputiše više. Zakon
privlačnosti stupio je na snagu snažno, kako samo može .
biti. jaka ljubav. Augustin je izgovorio riječi, koje
opisuju povijest ljudskog srca: "Stvorio si naš, Bože,
za sebe, i nemirno je srce naše, dok se u tebi ne upo-'
koji" (Isp. I.1,1), : * Bio a

ia RIJEKE.

==
======== ==

Kada bi danas Sotona morao podnijeti izvještaj
Svemnogućemu, mogao bi po prilici reći ovako: obišao
.sam sve kutove zemlje i konstatirao, da ljuđi posvuda
krše Tvoje zapovijedi (Job 1,6-15). Sv.Ivan bi ponovio,
što je pisao: "Sav svijet leži u nečastivome" (I.Posl
5,19)« Dublji bi poznavalac mentaliteta čovjeka današ-
njice nadodao: čovjek današnjice trpi.odđ: bolesti djeti-
njenja i podjetinjavanja, pa i grijeh smatra djetinja-
rijoma Tko je pak svijestan odgovornosti i težine sta-
nja, morao bi sa žalošću utvrditi, da čovjek današnjice
drži nešto do pravila bon-tona, Taj čovjek nastoji upo-
znati pravila gramatike i umjetnosti, Nastoji cijeniti,
boji se prekršiti građanske.i državne zakone, ali "naj .
veći grijeh naše epohe jest taj, što počinje gubiti.
smisao grijeha" (Pijo XII.u govoru gode1946)4 : <
“Zašto taj čovjek današnjice gubi šmisao grijeha?
Napredak mu civilizacije olakoćuje mišljenje, zato ga
umaraju ozbiljna pitanja života, On radije ide u hram
20 stoljeća, u kino, da drugi pred njegovim očima
prevrće slike i prizore, a.on da udobno sjedi i glefa,
Pitanja duše i vječnosti? Rado ih upisuje u utopije, ali
zato najvećom ozbiljnošću smatra, da je Švrča idejni >
prvak dana, Zar.se taj čovjek današnjice nema čim pono- >
Siti? Rado osluškuje zaglušni šum aviona i motora, tih
djela svoga genija, pa kako će do njega doprijeti tihi;
nečujni glas Božje istine?! Ohol je taj čovjek đanaš-
njice; ponosi se atomskom. bombom, zato ne cijeni silu :

.

ra Sreć

pra

duha Božjega, koji se ne nameće silom, Kada se ljudi za-
rate ili potuku, pobjednik, makar bio patuljak, misli,
da nad njim nema gorostasa, nađasve Svemogućega. Čovj ek
današnjice gradi Babilonsku kulu veličine bez Boga, za-
to se teško razumije s drugim ljudima današnjice, 1 ako

ima na pretek raspravljanja. Zabavljen je bušenjem zden-

ca tehničke civilizacije, ali ti zdenci puštaju vođu,
zato je taj jadnik uvijek nemiran.Robuje tijelu, Klanja
se materiji, u pandžama je nagona, zato životari, bolu-

oje od anemije duše, mrtav je, a misli da živi.

Budimo na čistu! Glas je savjesti preveć jak, da

. bi ga tko mogao lako ušutkati, Bez suwinje čovjek bi da-

našnjice želio izbrisati pojam grijeha iz popisa fakto-
će-nesreće, ali to ne može, Sto mu preostaje? Uze-
ti na gebe advokaturu sama sebe, naći opravdanje. To mu.
se čini lako, Ako i griješim, veli, nijesam ja kriv: pri-
roda je kriva, kriv je ambijent, takvim me Bog stvorio,

takvim me majka rodila, take sam odgojen.

To sredstvo za uspavljivanje ne djeluje odmah, ni
kod svakoga jednako, A zašto, misli čovjek današnjice,
čovjek ne bi imao pravo griješiti? Ta on je svijestan
svoje veličine, svijestan je napretka, Stari su bogovi
umrli. On dakle misli, da- ima pravo griješiti, jer je
sam sebi bogom,. =“ o '

Ovaj mu se izlaz pričini presmionim, zato radije
umanjuje težinu Božjih zapovijedi, grdobu grijeha ne
smatra tako velikom, Što je velikomu Bogu stalo za sit-

> ne misli i želje erva-čovjeka,koji se vuče po zemlji?

Bog je previsok, da bi ga se ticalo, što taj zemljani
patuljak misli, želi i snuje. Zar bi se Svemogući na-
tjecao u borbi s tim. "prahom"? Zar je potrebna sila
Svemogućege, da svlada tog slabića-čovjeka?

Zanimljiva je promjena ljudskog mentaliteta izme-

“đu epohe i epohe, prošlosti 1 sađašnjosti, Oslobođeni

e Prometej, donogi mit, morao uvijek nositi jedan ko-.
lutić lanca, kojim je bio vezan, što se pobunio protiv

božanstva, da ga taj kolutić podsjeća na zasluženu: kaz-

nue Oženjeni su nekada nosili gvozdene prstene, đa osje=,;
te ozbiljnost i težinu bračne vjernosti. Danas se pak \
nastoji, ta težina umanjiti. Nosi se zlatni, lagani pr-
sten, koji sluši kao ukrase, ne kao dužnost ili teret,
a prešesto je predmet_paunskog nađimanja i isprazne |
slave, Netko je išao dotle, te je zastupao mišljenje,
da se sotona ne smije prikazivati u obliku zmaja, zmije
ili omog strašilajkao nešto ružno i nekazno, već u ob-
liku finog gospodina, da.se ne povrijedi estetski osje
ćaj profinjenog' šovjeko 2ovStoljeća, E
Procijenimo, koliko sumo zašli s puta razuma! Mu-
dri je Sokrat, ta; predstavnik najstarije vještine umo-

vanja, govorio: Više treba žaliti krađljivca nego ono-

ga, koji je ckrađen. Nesretniji je ubojica, nego onaj,
koji je ubijen. Mnogo je bolje, da tebi drugi učini ne-
pravdu, nego ti drugomu. Kađa bih morao birati, pustio

“li e

bih radije, da drugi sa mhom zlo postupa, nego da ja
ikomu. učinim zlo, jer činiti zlo, t.j. griješiti, naj-
veće je od svih zala, Tako eto govori nepokvareni razum
(Isp.ekod Weiss. "Apole" II.10,2). i

Grijeh je najveće Zlo u sebi

Čovjek je na razmeđu između čistih anđela i ne-
razumnih bića. Dodiruje jedne i druge. Položaj je samim
tim već kritičan« Svaki ga grijeh udaljuje od anđela,
približuje životinji. Možete li doista u pijanici, pro-
ždrljivcu, ubojici, otimaču razabrati sliku anđela ili
životinje? Grijeh je Nabukodonosora pretvorio u životi-
nju: išao je četveronoške, na glavi je imao perje kao
oštrice, na rukama nokte kao pandže (Dan.4). To nas
dovoljno uči, da je grijeh degradacija čovjeka, silazak
sa stupnja specifično ljudske kulture i padanje u sta-
nje volučovjeka ili životinje» sa

Da rekneš nekomu: lud si! - bila bi uvreda, Gri-
jeh je neka vrst ludostie Nije li ludost: odbaciti Stvo-
ritelja, a obratiti se stvoru kao bogu? Zabaciti Boga,
izvor. svih dobara, a očekivati od sjena prolaznih doba-
ra, da nas one usreće? Očekivati od ograničenih dobara,
da ona potpuno ispune neograničene dimenzije srca?

Stara nam povijest iznosi primjer te ludosti u obožava- .
nju Baala. Mnoštvo je očekivalo, da će im slijepa, glu-
ha i mrtva materija pomoćie Ilija se toj ludosti rugao,
dok je mnoštvo skakalo i vikalo oko krivog boga Baala,
. Govorio im je Ilija: wičite jače, možđa je zaspao, mož-
đa je uronio u duboke misli, Vikali su, ali bez uspje-,.
ha, - U nekoj je ludnici jadnik trkao protiv vjetra, da
ge napuše, da uzmogne poletjeti u zrak, na najviše br-
do svijeta, Grešnik se nada, da će se bez.Boga popeti
na brdo sreće, Zar nam nije svima potrebito moliti: od
sljepoće pameti oslobodi nas Gospodine?! ' Sea

Ljudi uviđaju, da je opravdano, ako se pobuna pro-
tiv vlasti kazni, Postaju kratkoumni, kada se taj pojam
prenese na odnos prema Bogue Grijeh je pobuna protiv Bo-
ga, Grešnik otima kamene Ploče deset zapovijedi te ih
razbija. Dok na njima piše volja Božja: ne ubij, ne
ukradi, ne griješi bludno i t.d, grešnik hođe« nove plo-
če, na koje stavlja: ubij, krađi, izdaj, laži 1 teđe
Nije li to oponašanje rimskih careva, koji su sebi pri-
svajali čast bogova? Ne znači li to ponovno razapinja-
ti Sina Božjega? (Hebr 6,6). Nije 1i to ponavljanje Lu-
ciferova "non serviam"? ' "

Dug je zao drug, dug je teret. Kršćani svaki dan
mole: "I otpusti nama dugove naše", Kako ljudi znaju
biti strogi i okrutni prema dužnicima! Nijesu li neka-
da vjerovnici kod nekih naroda sjekli dužnika i dije-
lili ga na dijelove, ako nijesu mogli isplatiti duga?!
A kada bi Bog nastupio tako? Svaki je grijeh kao neki
dug Bogu. Ako Gospodin prekine čekanje i zaviče:svežite
ga Zi u tminu,dok ne plati i zadnji novčić? (Mt
5,26

“1l5e

Grijeh je najveće zlo po posljedicama

' Stablo se pozna po plodovima, uzrok po učincima,
Jeza nas obuzme, kada motrimo razvaline kuće, koju je
izjeo sub vremena, ili. oborio ratni vihor, Nekoć je u

njoj odzvanjala pjesma života, sada nas straši zadah
_ smrti, Nešto slično razabivemo u duši grešnika. Svako
je zlošinstvo grijeha rušenje zgrade naše duše, Greš=
.nika raždire borba između razuma i nagona, ideala i
/sgtrasti, Boga i sotone, Duša grešnika postaje popri-
šte nemira, sijelo nesuvislih, anomalijskih ispađa,
postepenog ili naglog raspadanja (Isp."Ethic",br.1817).
U pameti zavlada tama neznanja i sljepoće, u srcu na+
Stupa Is4 i očaj, u volji nestaje poleta i Snage, a
nastupa mlohavost prema dobru, popustljivost zlu. U
tom su -stanju uzaludna sredstva za spavanje, bolno je
* rasulo gotovo: "Tako si, Gospodine, naredio, tako i
jest, da je svaka grešna duša kazna (muka) samoj se-
bi" (sv.Augustin)e - '

“Kako je uslijed grijeha potamnila svijetla boja! .
Primio si, kršćanine, bijelu haljinu.na dan krštenja,
sa zadatkom, da tako vratiš čistu dušu Bogu. Oživljen |
si milošću, ti, koji si bio mrtav u istočnom grijehu.
Postao «si bio posinkom Božjim, baštinikom nebeskog
kraljevstva, Grijeh ti je oduzeo tu haljinu, izgubio
sipirnu odjeću, lišen si prava na nebo, nema ti mje-
osta ge stolom vječne gozbe (Mt 22,1-I4). Grijekom si

usmrtio u sebi život duše, te si pred Bogom kao mrt-
ovac, živa smrt (IspesveTomu u Suppl.T1y 2). bi

Zle se posljedice grijeha šire dalje. "Vae gen-

ti peccatrici" (Iz 1,4). Povijesna je činjenica, đa
< grijeh tamani.narodee Eno vam starih Židova, koji su.
na razvalinama Jeruzalema oplakivali grijehe, uzroče .

nike tih razvalina (kod Tob 5,4).- Blagostanje i moć
Asiraca, Kaldđejaca, Perzijaca i drugih počinje bilje-
žiti suton upravo onda, kađa nasta natjecanje, tko će

izmisliti nove načine životinjskih uživanja« —- Moćni

Gali postadoše plijenom Rimljana, kađa ih je zarobi-
la mekoputnost i raspuštenoste- I gordi je Rim rasto-

čen, kada je namjesto starih bogova i kreposnih Vir-
ginija zavladao mekoputni duh Mesalinae«

Zar ge 20. stoljeće može ponositi nekom bezgreš-
nošću? Bespuće, neslaganje, nemir i očaj čovjeka da-
našnjice očito govore o posljedicama zla i grijeha,
Taj površno zadovoljni, prisilno nasmijani čovjek da-
našnjice potsjeća na Tantala, koji posiže za jabukom
sreće, ali mu ova neprestano izmiče, Mnogi sce Sifizi
današnjice po svijetu muče da dovuku dogovijre, raz-
govord i nastojanja do brda uspjeha, ali neprestano

. doživljuju neuspjehe, Pate i muče-se brojne Danaide,
ali lijevaju vodu svojih prava u probušene posude« '

== Vošimo strahotu grijeha u perspektivi istočnoga
grijeha i onoga, što je taj grijeh uveo u svijet: _smr-

- 16 -

ti_(Rim 5,12). Taj nas fenomen smrti straši 1 nekako
“sablažnjuje, Smrad lješine, trulost groba - eto nam
posljedica grijeha. Da nije bilo grijeha, ne bi nika-
da smrt bila tako strašna,. ona bi bila kao neka eksta-
za, prelaz u viši, bolji život, bez strahota smrtne
borbe i nakaznosti njena obličja. ša

= Pogledajmo najveću žrtvu, Fanpslnja Krista! Samo.
najveće zlo moglo je izazvati tu najveću Žrtvue Ako je
smrt Pravednika tako bolna, doista i grijeh mora biti
neopisivo težak, ' '

Prenegimo se do zatvorenih vrata raja. Tu prosu-
đujemo strahotu grijeha, Plameni stupovi priječe ulaz.
grešnicima. A ona druga vrata? Sledimo se pred njima,
Šer ih je zatvorila Božja pravednost, Na njima je na-
pisana i ona zadnja riječ: Kad ste ušli, već vam nema
nade (Dante "Pakao" 3,1-10). Grijeh dakle vođi u pro-
past i to vječnu propast, iz koje više nema nađe, da
bi grešnik mogao izaći. pre

Jedna je dakle opća posljedica teškoga grijeha:
.propast«-Propast svega, što. je uzvišeno«e Zasljepljuje
“Be pamet, gubi se borbena snaga protiv zla, mlohavi.
nastojanje oko dobra, nestaje mira savjesti, iščeza-
. va ravnoteža duha, gubi se prijateljstvo 8 Bogom, pro-
pada ge u očaj, smrt i vječno prokletstvo. Sveci su
pred tom pomisli strepili, drhtali su kao list na vje-
tru, Zašto je čovjek današnjice neosjetljiv? Jer se
* pomirio s pojmom grijeha, sprijateljio se s njim? Re-
jek bi bio očajan, kao što joe očajan rezultat gri-
jeha«a. “1% Pe a

Popravimo se!

Neki je slikar predočio: našu epohu grijeha u 1i-
oku žene, koja pomodno obučena pleše ples smrti, Naše
je stoljeće ta žena, koja se iživljuje u grešnim za-
.bavama, Plete ona dugim, vitkim koracima taj zadnji
ples života, koji je ujedno ples smrti. Opojena je
mirisima, zanesena je plesnim ritmom, sve “se oko nje
puši od zanosa, Svijetla, sunca, slasti,i strasti!

dg Bez poteškoće poviri kroz tu masku veselja u du=
binu duše i otkrit ćeš duboku sjetu. Te orgije 1 ta
opojenost ne uspijevaju odstraniti njenu njuhu smrad
lešina. Ta miljenica Fortune mora zatvarati nose Kako
ge uvukla ta nepoželjna: slika? Tko je doveo tu nakaz=
nu. figuru lešine? Zađah grijeha,i smrad lešina, Eros
i Tanatos, grijeh i smrt, pokvarenost 1 raspadanje,

o brijezir Božjih zapovijedi i pakao očaja - eto vam
uzroka (i posljedice, eto vam trageđije, u koju upada
čovjek, koji robuje grijehu, Ne pitajte dakle tko je
uveo nakazu smrti u tako veselu sliku. Doveo ju je
grijeh, Tko nosi u sebi grijeh, nosi smrt, nosi pa-
kao, jer grijeh je smrt i pakao u sebi i u svojim po-
sljeđicama. :

ma

Nije 11 siromašan taj čovjek današnjice? Tko iz-
gubi novac, ižgubio je mnogo, tko izgubi zdravlje, iz-
gubio je još više, tko. izgubi Boga, izgubio je sve,iz--
gubio je sreću, Hoće li ga tada spasiti. zlatnici? Ni-
kako« Više vrijedi čista savjest, nego li polozi svih
banaka na svijetu. i:

.Iutalac je taj čovjek 20estoljeća, Očajava u bes-
puću + zove zvijezdu sreće, da mu pokaže put, A zašto
je zalutao? Izgubio je Krista, koji je rekao jednom Za-
uvijek Ja sam put, istina i život (Iv 14,6). Mislimo
li možda da je Krist promijenio svoje mišljenje?! To
bi bila pogibeljna varka, koja bi nas stala životne
Sreće, E i. : u Sud
Bolesnik je taj čovjek današnjice, bolesnik o |
beznađnomn stanju, jer ne reagira na ubode grijeha. Ni- |
je 1i u očajnom stanju bolesnik, ako ne reagira na
ubode muha? . "Aps | saa! o :

Mrtav je taj čovjek današnjice, jer je popustilo
njegovo srce. Ostavilo je centar gravitacije, Boga, pa
ge gubi kao meteor u svemiru, vene kao, grana odsječena
od svoga debla, I njegovo je boravište kao sabiralište .
duhovno mrtvih Lazara, nad kojima je potrebito da za-
ori krepki glas Prijateljas "Veni foras", uskrsni iz
groba grijeha, iz pakla očaja, probudi se i korakni
prema azuru ideala, prema kreposti, prema milosti Bož-
joj, prema Bogu! | ' e

Vratimo razumu njegova prava! I kod pogana je ra-
zum govorio, da je grijeh nered, bolest, grdoba, naj-
veće zlo (Weiss II,lo,4).- Naučimo od pogana, kako je
taj razum izmišljao prinose žrtava, da umiri uvrijeđe«
no Božanstvo, da se izbriše zlo grijeha (ibid,IV.9,1).-
Vratimo se Bogu zakonodavcu, jer ođasvud dopire krik.
zapomaganja, da se pokaže netko koji će biti najviša
instanca, nepromjenljiva norma života i djelovanja«.-
Vretimo se odbačenom Kristuy jer je. on uvijek ugaoni
kamen čovječanstva. On svaki dan prinosi žrtvu, cije-
nu grijeha Bogu, Mi smo pozvani, da je proživljuj emo
1 da se okorišćujemo njenim plodovima.- Vratimo se na
polaznu točku kreposti i svetosti, na onu pirnu odje-
ću krštenja, da naše obitelji, naš narod 1 čovječan-
stvo budu zajednice miroljubivih, -kreposnih, sretnih
ljudi, - Vratimo se dakle iz tuđine sina rasipnika u
očinsku kuću milosrđa, go

Potrebno je međutim da nas najprije operu suze
pokajanja«Eno ih na Magđaleninu i na Petrovu licue
Oni nam govore: kajte se, dok su ruke Propetoga još
raširene u obliku zagrljaja milosrđat Kajite se, dok
kazaljke vremena još pokazuju, da traje vrijeme. poka-
« janja! Kajite se, dok duša ne bude pozvana k Onom, ko=

ji.trege nebom i zemljom,rajem i paklom! Kajite se,
dok tik-tak srca još može naći smirenje u zagrljaju
Očevu! "Kajite se,jebo zora rana-nać će mnogog,kuđ
za vazda gre se", Kajite S6..e ra

Migerere.e.s ,

Kk a

>

-1-

da OFEVDA BOI

s so s o
======s === =

To je pitanje bolno, kao što je bolna bole Tražio
sam i ja odgovor na njega, priča neka pjesnička duša,
.pa me neki seraf ponio na krilima visoko put nebeskih
visina, U tim visinama začusmo dalek i podmukao žamor,
Pričini mi se, da je plač, jecaj, kao neko bolno izdi-
sanje, To mi dirne srce, Zar ne Šuješ?-upitah anđela,“
Čujem, odvrati anđeo, to su patnje smrtnika, što se
penju do Boga.- Da sam ja Bog, zaključio sam, - veli
taj umišljeni pjesnik - raštopio bih se u suzama na ta-
ko jezovit prizore Još više, nadoda isti, radi samo
jedne predviđene suze dojenčeta, ne bih.bio stvorio
Svijets Bol me uvijek tako rastužuje, da sam spreman
vratiti Bogu ulaznicu u raj, jer se veoma skupo plaća,

Gdje je izvor čovječjih boli i petnja? Ako nađe-
mo izvor, hoćemo li naći i lijek?! U toj su nadi smrt-
nici neprestano tražili odgovor na to potresno pita-
.nje« Nijesu 11, međutim, o taj "kamen smutnje" razbi-
le se tolike glave filozofa? Nije li se mnogo lađica
ljudskog sreca razbilo o hridi tog tvrdog i oštrog pi-
tanja? Hoćemo li mi izvući zdravu glavu? Ne ćemo 1i
se izgubiti u tom labirintu pameti i srca?

: Nije uputno zatvoriti oči pameti i ne misliti.
I kršćanska duša osjeća teškoću pitanja, jer je pre-
već bolno primiti mržnju za ljubav, doživjeti osvetu
za uslugu, preveć je bolno trpjeti bolesti, štati do
uzglavlja drage osobe, koja se od nas dijeli; otrti
njenu zadnju suzu! : s.

o

. Legendarni se dosjetljivac izvukao iz labirinta
držeći se konca, Mi ćemo se držati skuta Kristove ha-
“ljine, Držala ga se ona žena iz evanđelja, 1 oždravi-
la je (Mat 5), Uvjeren sam, da ne ćemo zalutati, Krist
posjeduje i ona sredstva, koja pomažu snositi bol, za-
to nas obuzima i neka sveta nada, da smo jedino tako
na pravom putu prema rješenju toga zamršenog pitanja.

Neka od nas odstupa nestvarni optimisti, stoički
. umišljenici, kojima je bol iluzija, i koji se ugsuđuju
(reći: ugasi sve želje, utrnuo si i bol, Ne zanimaj se
za bol, prezri je, kao što prezireš magarčevu sjenu,
X Uostalom, ako trpiš, promisli, da će na tvojim patnič-
kim kostima rasti cvijeće sretne budućnosti. Iz tvoga
će praha izniknuti viši ljudi budućnosti, nadljudi,
kojima je potrebita tvoja bol, kao što je lozi potre-
ban gnoj e go 1 “E E. - oi i s
Neka nam se ne približe ni zloguke ptice iz tam-
ne noći pesimizma. Ovi nariču, kako je svijet bolni-
ca s primarijem smrti, mračni Tartar, mučilište. Ži-
vot je za njih trajna bolna čežnja, lanac boli, ble-
šavi san idiota, gangrena u zadnjem stadiju, klupko
besmislica. Čovjek je za njih vječni Hamlet, miljenik
grobova, Prometej,vječni patnik bez svrhe i nagrade,

“19 =

Optimisti zaboravljaju, da su ljudđis Mi toga ne
zaboravljamoj zato nam se njihove riječi pričinjaju
kule u zrakuy nestvarne tlapnje, koje ranama ne mogu
pružiti ni najmanji meleme- Optimisti pretjeruju. Ako
njihove riječi nijesu plod nezdravog ustrojstva ili
mode. ili momentanog neraspoloženja, onda mogu biti
odraz nepodložnosti Bogu, pa ih odbijamo; Jer tko će
se boriti sa Svemogućin?! ' : NJ

Čovječja krivnja

"Prvi odgovor na pitanje: otkuda bol, glasi: moj
grijeha Onaj lupež 5 desne strane Kristove priznaje: |
"Praveđno trpimo, jer primamo što smo zaslužili svo-
jim djelima" (Ik Bad) Iz učiteljskih usana Kristo-
vih potekla je ista pouka» Tridesetosamgodišnji uzeti
bolesnik ozdravio je od uzetosti, a Krist mu reče:
"Eto si ozdravio, ne griješi više, da ti se što gore
ne dogodi" (Iv 5,14). Dakle naša djela ili bolje Zlo-
djela izvori su mnogih naših boli i nevolja, a grije-
.si su izvori i najgore boli, vječne osude«

“Okrutni-je tiranin Falaris zamolio umjetnika Pe-
rila, da pronađe način polaganog ubijanja« Ovaj izmi-
841 brončanog, šupljeg bika. Pod ovog bi se podmetnu-

la vatra, a jadnik bi unutra umirao u neopisivim mu-
kama« Tiranin odobri izum, ali najprije osudi prona-
lazača tih paklenih muka« Ljudi su o pronalazaču govo-
rilit pravo mu je, upao je u jamu, koju je za drugoga
iskopaos Izvor je dakle njegovoj boli i opet bio vla-
stita krivnja, jer je popustio zlu, ir

Ljudi najmanje misle na gvoje krivnje kao izvor.
boli, Rado prihvaćaju advokaturu samih sebe, pa uspje-
lo ili ne uspjelo» A da bi ččvjek bio barem sam sa
sobom iskren! Čovjek se današnjice tuži, da je patnik,
Prometej, a nije li možda pokušao oteti vatru znanja
Bogu? Nije li se uzoholio svojim izumima, pa sada is-
pašta svoju oholost?- Tuži se, da je Tantal, gladan,

a oko njega hrane na pretek, a nije li možda ubtoci
on sina ili okrvario ruke ili nanio nesreću bližnje-
mu? i ; naa : đ
Malo. toga treba, đa otvorimo izvor boli, Iz jed-
ne zle misli razvije se zla želja, pa namjera, slije-
di djelo, te se za časak radosti plaća godinama žalo-
sti, Jedan pogled, jedan osmijeh, jedna rnepromišlj e-
nost, naglost, pretjeranost, strast - i eto nam lanca
boli kroz godine i decenije Nije potrebito ni to, do=
sta je propust, i olovni zakon stupa na snagu: "Neyo-
lja 1 tjeskoba doći će na svakoga, koji čini zlo"

(Rim 2,9). ba

Veza S rodičeljima

= Otkuda dakle bol? Iz naše-krivnje. Krivnja je pak
. zarazna, Lako postajemo krivi za boli drugih ljudi.

Grijeh je roditelja često izvor boli za djecu, za bliž
nje i dalje potomstvos Čitao sam kod starog Aristotela,
kako je neki okrutni &in povlačio svoga oca po dvori-
štu, Nazočni su se zgražali nad okrutnosti sina i sša-
šaljevali patničkog oca, ali ovaj im je odgovorio: Ne
krivite njega, što tako sa mnom postupa, jer sam i ja
tako činio svomu pokojnom ocu«s Prestati će, kađa me
dovuše do praga kuće, jer sam i ja do kućnog praga po-
tezao svoga vlastitog oca (Ethic,br.1392). Žato je ra-
zumljiva potresna oporuka, koju je napisao neki otac
svojoj jedinici kćeri: "Ako poživiš, nevina dušo, za

svoje boli krivi samo svoga oca, koji je u mladosti

svojim neurednim životom unesrećio sebe, tebe i tvoju
majku",

Eto nam dakle zakona solidarnosti, moćnog izvora
boli, Taj zakon solidarnosti najprije crpe svoju snagu
iz veze s roditeljima. Obvezuje po prirodi, počinje sa
zametnom stanicom, svršava samo smrću, Kakvo stablo
takav rod, kakav rod, takav plod, Jabuka ne pada dale-
ko od stabla. "Po rođovima njihovim poznat ćete ih"
(Mt 7,17). Taj je zakon nasljedstva mnogo jači od svih
zakona, koje izdaje ljudska vlast. Proglasio ga je Tvo-
rac prirode, Po njemu razumijemo, zašto neki jadnici
pred očima svijeta samom svojom pojavom propovijedaju
zločinstva svojih rođitelja. Snagom istog toga zakona
neke obitelji postaju mučilište, skupina degeneriranih
tipova; rasadnici trajnih boli i patnja. Taj nam zakon

tumači, zašto mnogih obitelji nestaje s lica zemlje.

?

: O kad bi mlađi naraštaj ozbiljno shvatio zamaši-

tost dužnosti oca i majke! Slatka je to dužnost, ali

je to i velik teret, Očinstvo i materinstvo znače od+
govornost pred djecom, pred narodom, pred čovječan-
stvom i pred Bogom. Na neurednom životu roditelja nik-
nu zakržljala i opterećena djeca, koja će biti 1 sebi
i drugima na teret, Tko želi spriječiti mnogo suza, -
očaja i boli smrti, neka nastoji, da obiteljsko stablo
bude moralno, zdravo, jer jedino će tada rađati dobre
plodove, koji će biti na ukres svijeta«

Veza s društvom

Zakon se solidarnosti proteže 1 dalje. Nije čo-
vjek čovjeku vuk ni Bog, ali.mu je brat, koji čini,

da on trpi. Ni geografski položaj ni vremenske nepri-'
like ne. donose čovjeku toliko boli, koliko mu ih pro-
uzrokuje njegov suputnik na zemlji, drugi čovjek, Brač-
ni je drug često izvor boli drugom bračnom drugu, oci
djeoi, gospodari slugama, jaki slabima, bogati siroma-
sima, učeni neznalicama, Kada je neki pisac romana
ušao u jedan zatvor, da kupi podatke za još jedan ro-.
man, saletješe ga dva utamničenika s vovikom: "Ti si /
kriv našim nevoljama, jer &i nas naučio ubijati, ali

ti se Šetaš,a mi, zaveđeni, ispaštamo tvoje zločinstvo".

F4

3-57 BRE

ale“

Vi ste, roditelji, svjedoci težine toga zakona so-

lidarnosti s društvom. Osjećali ste sreću u osmijehu

vašeg čeda. Njegovo se tepanje činilo kao šaptanje an-
đela, ali se vedrina i čistoća pogleda zamaglila. Tko

je oteo taj anđeoski pogled? Tko je uprfjao čistoću te
duše? Dljete je izlazilo među svoje drugove, u društvo y'
i možda je upravo to drugovanje postalo za nj izvorom
preokreta, duhovne smrti. Kao što putnici uzimaju li-
jek protiv morske bolesti i to prije nego što se ukr-'
caju, tako bi bilo potrebitoj da svojoj djeci date pre-
ventivni lijek, prije nego ić u društvo, da ik ne za-:
veđe zlo. Upućujte ih, svjetujte ih; naređujte ih, jer |
bolje je da dijeta malko zaplače radi uskrate onoga, \
čega bl mu se bez potrebe prohtjelo,. nego đa i Vi 1 di-|

jete budete plakali radi zla i boli, koje bi dijete

moglo prouzročiti svojim opakim životom. A na povrat-

ku kući, neka vaša djeca pred kućnim vratima otresu
Svako: zlo, što su ga čuli ili vidjeli. odi

“ Radius je društvene solidarnosti veoma širok«
Prošlost je izvor mnogim patnjama, koje podnosi sadđaš-
njost, sadašnjost pak sije sjeme, koje će dati gorke
plodove budućnosti«e Sve je uzročno povezano« Posljedđi-
ce uzroka postaju uzroci posljedica. Netom se.je čo-
vjek u renesansi uspravio_ pre d, Bogom, zatim se
dizao protiv. Boga, napokon stao na mje-

8 to Boga, počele su: epohe zadovoljene bestijalno-
sti, pokolja na veliko, postepenog ludila (Papini)..

Mnogih je naroda nestalo i nestaje, jer ih iz-

“ jedaju patnje, koje su im naprtili preci. Toga nijesu
“svijesni naraštaji koji pate, niti su dovoljno svije- .

sni, kako su oni uzrok nesreći potomstva. U starom se

Rima igralo i uživalo, a približavao se osvetnički bič.
Salvijan je upozoravao: "Roma _moritur et ridet"- Rim

umirč, a ipak c> smije i zabavlja«e Što je vrijedilo >
za Rim, vrijedi i Za mnoge druge narođe. Historia do-

Veza s praroditeljima,

Ne budimo ipak naivni! Nemojmo misliti, da je

moguće zatvoriti sve izvore boli na zemlji. Preveli

ki bi nas optimizam tukao po prstima. Kada bi svi

ljudi bili ukrašeni krepostima i kada bl ih resila au-
reola Svetosti, ipak bi bilo na zemlji boli i patnja«
Ta je neki paradoks, ali je istina« Razum tu činjenicu
otkriva, ali taj isti razum nekakc naslućuje, đa to .ni-
je bilo tako u prvotnoj osnovi Providnosti. Zar nijesu

i poganski pisci naslućivali neko doba, koje su zvali
"aurea aetas", u kojemu nije bilo boli ni patnja? Nije
li to jeka onoga stanja, koje. nam prikazuje Sv,Pismo 4

na prvim svojim stranicama? i
Dok je prvi predstavnik ljudskoga roda bio pod-
ložan Bogu, uživao je u gaju vječnog proljeća« Osjećao

“22 :

se mladim, trajno mladim i sretnim. Šetao je po svije-
tu kao kralj svemira, sva su mu bića iskazivala čast
1 posluh, Osjećao je, da je privilegirani posinak Bož-
ji; s pravima sina i prijatelja,

Posjedovao je svet, ali pogibeljan dar: slobodu
samoodređenja, slobodnu volju, O svete moći, o nesret-.
ne moći! Misterij je ljudske zloće zaigrao svoje kolo.
Taj je predstavnik ljudskog rođa, prvi čovjek, otka--
zao Bogu posluh« Uslijed toga neposluha nastao je raz-
dor u čovjeku i poremećen je red u prirodi, Osjetila
su otkazala posluh razumu, tijelo se pobunilo protiv
duše, stvorovi su postali zapreka na putu k Bogu« Po-
sve je razumljivo, da se, kada se ukloni temelj, Zgra-
da ruši, Temelj je Svih dobara bio upravo u milosnoj
podređenosti čovjeka Bogue Tijelo ne bi bilo osjećalo
trnje boli ni užas smrti, Kada se uklonio temelj tih
privilegija tijelo se, posve prirodno, vratilo svom.
bijednom stanju.

' Koliko taj bijedni čovjek trpi u potrazi za isti-,
nom! Kako mu je težak put kreposti! Tijelo, pozvano da
mu bude vjeran drug, postaje mu često nesnošljivim te-
.retom na putu prema idealima i prema sreći, Braća, dru-

gi ljudi, mjesto da mu pruže bratsku ruku pomoćnicu u
. dobru, pružaju mu često drač, trnje i otrov. Odasvuda
vreba zavidna bol, ljubomorra i okrutna, da pomuti_
čovjeku boravak na ovoj zemlji. Ona je postala osvet-
nieom povrijeđenog prvenstva Svevišnjega.

Kada bismo čovjeka promatrali samo u perspek=
tivi istočnoga grijeha, onda bi to doista bio pred-
met očajavanja. Moglo bi se reći, da je ovaj Život
kao neka kazniona, a da je konačna osuda za svakoga
jedna: kruta smrt. Da je čovjek, ostavljen pod razva=
linama prirode, bol bi imala samo svrhu kazne i bes--
plodnog ispaštanja. Prestup je prvog čovjeka kažnjene /.
"Zemlja da. je prokleta S tebe; S mukom ćeš ge od nje
“hraniti, dokle živiš; trnje i korov će ti rađati; u
znoju ćeš svoga lica jesti kruh, dok se ne vratiš u
zemlju, od koje gi uzet, jer si prah i u prah ćeš se
vratiti" (Gen 3).

Kršćanstvo se ne zaustavlja na toj konstataci-
ji. Ono zna, da se svako odmetništvo od Boga skupo
plaća. Ono zna,. da je odmetništvo od Boga postalo
izvorom svih boli i patnja. Zna, da je bol postala
čovječja pratilica do groba Hvalili i blagoslivlje sve
one, koji nastoje drugima olakotiti patnje i boli ži-
vota, ali se ne zanosi ludom idejom, da bi boli mog-
lo ikada nestati s lica zemlje. Ono. dakle ne dopušta
pretjerani optimizam, jer je bol preveć glasna, da
je ne bi čuli, preveć tvarna i stvarna, da je ne bi
osjetili, Tuđ mu je 1 pesimizam, jer je bol križa na
leđima Kristovim ;postala

novim. izvorom sreće,

- 23 -

S onog stabla u Edenu bacimo pogled na drugo sta-
blo! Stablo u Edenu postalo je izvorom boli i smrti.
Njegove su žile zatrovale zemlju, uštrcale otrov u ži-
le ljudske prirode. Žile i sok drugog stabla, onoga na
Golgoti, paraliziraju tu razornu moć stabla odmetniš-
tva iz fdena. Na stablu na Golgoti visi nevini Patnik,
koga nije zapljusnuo val iskonske krivice. On je dra-.
govoljno uzeo križ boli i patnja« To znači, da je đe-
zinficirao vođu ljudske prirode, da je boli oduzeo
OtroVve .. aa. Bo Gosjeć-i ' ' :

o Krist umire na križu, Umire Pravednik, dragovolj-
ni Patnik, Dok on umire, čitava se priroda bori s bo-
ljua Vjetar zavija, gusta se tama nadvija, kamenje pu-
ca), grokovi: vraćaju mnrtvace, Ta je lomljava prirode
obračun s prošlošću,: sa zlom«e To je operacija, kojom
se boli. i smrti oduzima žalaoc, otima pobjeda, da se
ucijepe na stablo novog, sretnog života (I.Kor 15,55).

Taj je datum najvažniji u povijesti čovječanstva i za-
oto, što bol i smrt poprimaju sasvim drugo značenje«

"Felix, qui rerum potuit cognoscere. causag" -
sretan ja onaj, koji dođe do spoznaje uzroka. Našli smo
uzrok boli, 4lavni joj je uzrok ljudska volja«s U njoj
je i lijek. Pozvana je da pati ne kao osuđenik, ne kao
onaj, koji se buni i psuje, već kao onaj, koji uviđa
krivicu te zaslužuje riječi utjehe: "Danas ćeš sa mnom
biti u raju" (Ik 275,453)« KE

Muči li nas fenomen boli? Saklažnjuje li nas?
Recimo najprije: "Mea culpa"! Promislimo zatim na ona
novo nebo, novu zemlju, gdje ne će biti ni suze, ni

.boli (Apoc 21). Pođimo .io Golgote, Umire najveći Pat-
nik među svecima, najveći Svetac među patnicima» Po-
očuj, što ti šapće: prirodno je, da ti, čovječe grešni-
če, patiš, ako ja, bez grijeha, patim. Ako si: dakle
grešnik,. pati za grijehe, ako si pravednik, združi
ogvoje boli s mojim bolima, i. one će postati izvorom
sreće tsbi i čitavom svijetu!

TITEL

5, KOJA KORIST OD ČOVJEČJIH BOLI ?

oak eoc——n + sce s===E=mčs=es=ZE==m=
n=tz=msLiasm===s=m=s=s=s==m=======

Kađa čovjska pritisne bol, on nekako prirodno
pogleda na plavo nebo, kao da jedino odozgo očekuje
pomoć. Viri li neško kroz one zvijezde, kao kroz ne-
ke oči? Broji 11. netko moje suze? Ulaže li netko moje
patnje u banku vječnosti kao polog vječne sreće? Pita-
li gu, pitaju i pitat će srrtnici, izazivani i progo-

.njeni svekovrsnim bolima i patnjama života « i

Želimo li čuti odgovor od pogana? Oni bi nam
možda predočili kip Laokoma, isklesan. od tri rodska

Mad“
i

#

- 24 -

kipara, U njemu je sadržan njihov odgovor. Laokon je
otac, kojega zajedno s dva sina dave zmije. Poslao ih
je Apolon, jer je taj pobunjenik bio neposlušan i dr-
zake Davno je Plinije upozorio na veličinu umjetničke
inspiracije, koja odsijeva s toga majstorskog djela,
Reklo bi se, da je tu antika nadvlađala samu sebe, iz-
razila više nego što je mogla izraziti, U tom kipu ra-
zabireš krajnji napor mučenoga, da se riješi oklopa
zmija« Broj se međutim tih otrovnih zavoja povećava.
Kažnjenik se ne uspijeva osloboditi. Proklinje sudbi-
nu. Iz svih tetiva i žilica toga tijela izbija nadčo-
vječni napor, da se-otrgne iz okova. Uvidjevši nemoguć.
nost predaje se udesu, očajnoj i besmislenoj smrti,.---
Možda bi nas poveli na svoje groblje. Naći ćemo na
njima natpise, koji će nam dati isti odgovore Naći će-

mo upi mii, gole rog | očajne poglede, beznadno.
fo e

stanje, Za sve 40? Jer daleko od svijetla Kristova
vlada analfabetizam u pitanju boli. Daleko se od Krista -
ne zna za uzvišene ciljeve boli, ' '

“Pred 1957 godina pojavio se veliki Rušilac, Reći
ćete, da je lako rušiti, ali znajte, da je Krist bio
još veći Graditelj, Učio je, da cijenimo, Što su prije
nas omalovažavali ili mrzili, a da omalovažujemo i mr-
zimo, što su prije nas ljubili i cijenili, Krist otva=-
ra tajne uma i srca, Pojavio se u doba, kada su gladne
mase tražile kruha i zabave. Hodao je, siromah, po Pa-
lestini, dok su se miljenici zemaljske sreće valjali.
u briogu pokvarenosti. Rim je tada bio poprimio svu
pokvarenost. Orijenta, a sam je u nasladama pisao zad-
nje stranice svoje povijestie 2 o

Taj je Krist bio otprije naviješten kao "čovjek
boli", Tijelo mu je bilo sazdano, da može trpjeti. Zar
se je opro? Predano je rekao: "Ecce venio" (Hebr 10,7),

evo me dolazim, spreman sam uzeti na sebe križ boli,

Njegov. je život doista i bio lanac .boli. Oznaka mu je

križ: Židovima sablazan, poganima ludost (I.Kor 1,25)a
Nije računao ni na novac ni na slavu. Od sebe je odba-

ocio silu, kategorički je onaj jedini Petrov mač turio

u korice (Mat 26,52).
Čudne 1i pojave! Ljuđi skupljaju pristaše obeća-

vajući nagrade i uživanje. Krist zove k sebi tako, da

traži neka se sljedbenik odrekne sebe, neka uzme na
gebe svoj križ boli,i neka ga slijedi svaki dan (LK
9,25), Milijarde su ostavile udobnost i uzele križ,đda

.mogu ići za Kristom. Znači, da križ boli' u njegovoj

stranci predstavlja put sreće. Nije li to najveća idej-
na i životna revolucija svih vremena?!

“Njegovi su sljedbenici umirali ili su ih drugi

ubijali, Što opažamo na njihovim grobovima? Naći ćemo

golubicu s grančicom mira u kljunu. Čitat ćemo natpi-
se pune smirenosti, ufanja u drugi živote. Nema tu oča-
ja, nema bune protiv Providnosti, već sve odiše dahom

-&B -

nebeskog mira i svete predanosti, U sjeni se Kristovoj
ne očajava. Do nogu se Kristovih zna, zašto se trpi.
Krist je naukom i primjerom pokazao, kako boli imaju
Svoju uzvišenu svrhu, Zar razum, nepokvaren i objekti-
van, baca neopozivu anatemu na fenomen boli? E

Počujmo . razum! '
. Svaka je pojava boli u čovječjem tijelu kao neki
"alarmi signal", Pojavi li se negdje u tijelu bol,
bacil, virus, ozljeda i gl, alarmira se čitav organi-
zam Neke čestice sakupljaju snagu u obranu, druge na-
javljuju provalu štetočine, treće opet tjeraju parazi-.
ta i tede Priroda je dakla udesila tijelo tako, da. ono
u sebi nosi i obranu protiv boli, Očito. je, da se čo-
vjek u zdravlju zaboravi, Kada sve cvate i kada zdrav-

(| lje đobro služi, čovjek postane pospan, zaboravan, a

bol se pojavi kao mamuza, koja tjera čovjeka na oprez,
Moćna je to budilica, Ako se zdrav neoprezno izlaže
pogibli, bol će ga upozoriti, neka se ne igra. Tužiš
Be, da te ne razumiju i zato trpiš, a možda bi spora-
zum značio za tebe propast. Patiš, što si se rastao '
od toga 11i te, a možda je taj rastanak zaštita od to=-
- likih navalnih boli, REŽE ' mk
Bol je učiteljica, U njenoj školi čovjek najprije
i najtemeljičije nauči znanost života, Običaj je neg-
dje u našemu narodu, da se kod gradnje kuće postavi u «
temelje kovan novac, Domaćin pošalje svoju djecu, da
ga nađu, Kada ga donesu, išiba ih, da upamte kada je
kuća građena.- Doista kroz suze boli, kroz muklu tugu *
zamjetimo. istine, na koje smo a bezbrižnosti bili za-
boravili, Blještavi sjaj blagostanja čini čovjeka glu-
pim, U boli mržnje naučimo, Što je ljubav; u gladi nam
se očituje vrijednost sitosti;- u bolesti naučimo cije-
niti zdravlje. To je zakon, to je škola kontrasta, Tko
nije ništa pretrpio, taj nije ni upoznao ni sebe ni
druge ljude, ni život, Nije 11 majčino znanje naj dra-
gocjenije? Ona zna predvidjeti, razumjeti, podnijeti,

Oprostiti, a zašto? Jer se zna žrtvovati, Bol šrtve

otvara majci nedokučive horizonte prave životne mudro-

sti, u kojoj nadvisuje. sve filozofe svijeta.
. Bol je 1 najbolja odgojiteljica, Cna doista odga-
ja čovjeka u čelična, Karakisrna čovjeka, Karakter,
to jo neka. nepoznanica današnjice, Zašto? Jer čovjek
ne zna irpjeti, Tko nije prošao kroz odgojilište bo-
li, taj je ostao djetetom« Zlato se u vatri kuša, a
karakteran čovjek u kušnji boli. Stari je Seneka £0-.
vorios "Ecce par Deo dignum! Vir fortis cum ađversa
fortuna compositus" - to je božanski prizor, kada vi-
o odimo jaka čovjeka, kako se pomirio sa zlom sudbinom
ili s boli, U strađanju se čovjek čeliči, jer mu leđa
postaju otporna. Bol uči ustrajnosti, Što je jače:
ljubav ili smrt? "Ijubav je. jaka kao smrt!" (Cantecant.

"ag :

8,6). Dakle najveća bol i najjača snaga svijeta dije-
le zaj edno - plijen Žživoćas + Tko će nas i opet u toma
poučiti? Najčišća ljubav na ovoj zemlji majčina je lju-

.bav, a' to zato, što se ta ljubav hrani žrtvom i bolju,

Majke. mogu. ljudima pokazati ideal ljubavi, jer mogu po-
kazati i ideal PR u . žrtvana i ki za daka
djecu»

Bok nadalje. 4. oplemenjujeu. Jeste. 14 se! koji uke

našli sučelice čovjeka, kojega je bol izbrusila? Nije- >

ste. li konstatirali, đa ga je bol pretvorila u lik an-

44. RoDEio. pojave, nečujnih koraka, nebeskog osmijeha,

skromne pojave poput ljubice? Nema ljepšeg lika do onog,

koji se uljepšao u salonu boli, Takva srca raznježnju-

ju, ona su spremna na suosjećanje. Spremna Su pomoći,

ojer znaju, kako je bol teška, Kako možeš računati, da
oće s tobom. plakati onaj, koji ni sam za sebe ne zna
plakati? Zar će ti pružiti pomoć srce »koje ne zna,što
je bol? Ne' računaj na srce onoga, koji ne zna plakati,
..rekao je netko. + Neka nas majke i tu pouče, Majci je
.nNnajmilije dijete suza Ako možemo govoriti o privile-
X giju, onda je maj ci ono dijete predmet posebnih privi-
oldegijay' do čijeg je uzglavlja bdjela i patila. Moćne
su ts majčine suZe« Sjetimo se moći suza kod. majke Sv.
Augustina, koja je čula tajni glas 8 neba: Ne može

propasti sin tolikih suza«+ Njezine su ga suze spasile.
Bol ima stvaralačku snagu, ona oblikuje čovijeka,

Kada je neki. kipar udarao po mramoru, ovaj se potužio
.na te nemilosrdne udarce«.- Zašto me tako nemilo tučeš?-

luđače, ne shvaćaš li, da ne bi mogao zauzeti časno
mjesto. u Panteonu, na udivljenje potomstva, da te ja
prije ne izudaram i odlomim od tebe Sve, što je nepo- ,
trebno 4 što bi kvarilo tvoj izgled?- Tko hoće zauze-

+1 časno mjesto u povijesti ke kei. taj. mora

proći 'kroz peć boli« -- '
Umjetnici su djeca boli Umjetnici sadaka svoju

veličinu. Chopin nas najviše pogađa akordima sumorno

zvučnosti. Bach je u starosti oslijepio. Mozart je oda=
bran, da napiše sebi Requiem, Wagner u "Parsifalu" ča- _
rom Velikog Petka. dolazi dg otkupljenja i radosti Us-

" krsa, A Beethoven? Njegova je lozinka: "Po bolima k

radosti", Bio je to čovjek duboke vjere 1 velike boli,
Oglušio je on, koji je oteo. svijetu melodija naj skno-
vitije zakutke. Pod udardima se boli penje na zenit
Slave,“Pođ udarcima boli penje se na. rrhunce -stvara-

. laštva, Zar se je premetejski pobunio protiv Boga? To

bi bila karikatura velike Beethovenove ličnosti, Eno

nam ga u IX.Simfoniji, u kojoj. ostavlja čudo stvara-

lačke veličine, a protkiva je rlječima vjere i čudom

dobrote: "Grlim vas, milijoni, nad zvjezdanim šatorom
mora gdje stanuje dobar otac" Zove Boga dobrim ocem,
i ako je iskusio mnoge udarce boli, der zna, koga Bog
kara, da <a i ljubi.

DA mA 27 ie
"Žena, kad rađa, ima žalost" (Iv 16,21). To je
Zakon svake veličine, svake sreće. Bol stvara velika
djela, velike ljude, Ona je uvjet napretka i sreće,
Sve se plaća, ali veličina najskuvlje., Na jastucima se
radosti čovjek može vrlo malu popeti, Samo križ boli
čovjeka uzvisuje. U sadašnjoj osnevi Providnosti vri-
ojedi jedino onaj zakon, o kojemu je.i Krist rekao, da..
će on k sebi privući sve duše onda, kada bude uzdig-.
nut sa zemlje (Iv 12,52). Put boli i križa olovni je,
o nepromjenljiv zakon Svake prave veličine, o
j ' Bolje korisna nama |
Tko dijeli svijet? Jesu li to svjetske gile? Boj-
na polja ili ubojita oružja? U svima tima i iznad svih
tih prostire se vlast dviju sila, koje drže svijet, a
to su: bol i grijeh. Krist je pokazao, kako je Svezna-
* Jući odlučio bolju uništiti grijeh, da tako ostane na
.0Svršetku samo proslavljena bol, Time ulazimo u čisto
kršćansko promatranje, koliko je korisna bol ga zdrav-

(0 lje i spas duše, u borbi protiv grijeha, ,

. Kađa su Farizeji doveli ženu, uhvaćenu u prelju-
bu 1 htjeli je kamenovati, Krist ih je pozvao na okla-
. đu: "Koji je među vama beg grijeha, neka prvi baci ka-

om&nona nju" (Iv,8,7). Nije se nitko usudio podići ru=-
ku, jer. su se svi osjećali grešnicima. --- Ako bi se
“ koji kršćanin usudio baciti kamen na fenomen boli, taj
bi postupao kao da nema grijeha, kao da ne pripada
prirođi, koja je obilježena istočnim grijehom. Sve

se dakle plaća u ekonomiji milosti, Popustio si pijan-
Stvu=plaćaš bolešću; bio si neoprezan-plaćaš štetom;
obio si nepromišljen-plaćaš kajanjem, "Necesse est",
potrebno je, da se bolju plati grijeh, potrebno je, đa
se na ovom svijetu trpi, jem: ili ovdje ili preko gro-
ba, SveAugustin je uviđao, koliko je teže plaćati dug
križa na drugomu svijetu, zato je zanosno klicao: "Go-
Spoćine, owdje pali, ovdje sijeci, ovdje ne praštaj
da mi u vječnosti oprostiš," dra

U rukama je Providnosti bol veoma uspješno sred-

stvo, da nas očuva od grijeha. Tužila se jedna majka
i gorko plakala nad smrću jedinca sina. Umro joj je
u nejakoj :đdobi, U moru boli pouči je san, jer joj se
prikaza sin, ali u starijoj dobijy i to kako svršava na
. vješalima. Razumjela je, da je bol smrti, očuvala njena
"sina i nju od strešna svršetka, od smrti kao. zločinca:
- Grijeh je kao ona vrst zmije u prašumama, koja u
očima posjeduje magičnu snagu. Ona smami ptice, i ove
srljaju njoj u ždrijelo. Ne bi li jadna ptica blago-
Slivljala ruku dječaka, koji bi je prije. bio zatvorio
o ili možda i udario, semo ta je otrgne iz te očite. -

propasti? Cilj je dakle boli često upravo u tomy što
nas kao onaj trn Pavlov, anđeo gotonin, ćuška, da nas
odvrati od zla grijeha (II.Kor 12,7). 14 :

e Ba “ hk

' Providnost nadalje s pomoću boli čisti dušu od
ostataka grijeha, Svakoj duši govori Bog: "Vinea mea
electa" —- odabrani moj vinograde! Pod rukom vinograda-
ra loza proplače, ali je potrebita ta suza, jer lozo=|
sječa mora odstraniti, što ne vrijedi, Potrebita je
oluja, da strese sa stabla suvišno lišće i gnjile gra=
ne, Bol je pokora, a bez pokore nema spasa duše (Ik
13,5). Nije čudo, što je neki svetac pri ulazu u neku
kuću čuo, da ta! kuća ne zna za boli, na što je odmah

izišao uz izjavu: - Ako nema boli, znači da ili je

grijeh došao, ili će brzo doći,- ' : '
.Providnost se šluži s boli, da se ne priljubimo ,

uz ovaj svijet 1 život. Ni smo djeca, koja pomamno

trče za leptirićima, ali trn se boli zabode u našu. no-

gu i onda odustanemo od #latokrilih leptirića. Koliko

se u tim leptirićima (bogatstvu, zdravlju, časti, na-

sladi i sl.) nalazi otrovnih kukaca! Potrebno.je dakle,
da nas trn boli upravi prema nebeskim dobrima, da.ne “
zalutamo na putu sreće, a s as

Bog dokazuje upravo bolima, da nas osobito ljubi,
Kipar najviše tuče onaj kamen, onaj komad mramora, ko-

(ji je određen Za najčasniji spomenik, Koga je Bog više
ljubo nego Krista? Ipak ga je predao u ruke boli, ali

bolima je zadobio vlast nad nebom i zemljom,: nad. ži-

ovima i mrtvima (Filip 2,9; Ik. 24,26).

'"Pobjednika u boli čeka vijenac pobjede, Onaj je

[kralj stavio pred svoga sina žezlo s krunom, ali i mač

s kacigom, Pozva sina, da izabere, a ovaj odabra mač
s kacigom, Začuđeni otac čuo je od sina ovaj odgovor:

-"Zelim ja, oče, krunu i žezlo, ali se to postizava

.ono",

samo mačem i kacigom, zato odabirem ovoy da“postignem
Za braću

.Bol ima i društvenu svrhu. Kršćanin i strpljivo

podnesena bol, to je slika Kristova, Na licu kršća-

nina patnika odsijeva posebni mir, pokoj, kao da živi
na obalama vječnosti.- Osim toga patnje su kršćana
sjeme novih kršćana, kao što je krv mučenika bila "se-
men christianorum"., + A nije 1i, nadalje, vlastitost
kršćana, da budu okrunjeni trnovom krunom i oni, kao
što je njihova glava? Nijesu li oni članovi one Crkve,
koja nije samo jedna, sveta, katolička i apostolska,
yeć i "patiens“, "militans", t.je ona koja trpi i ko-
ja vojuje? -— Svi kršćani, na nebu, u čistilištu i na:
zemlji sačinjaju jednu obitelj. Nijedna se bol ne gu-
bi, nijedna kršćanska, suza ne propada, sve prima 1
Svim. raspolaže Otac nebeski, kako najbolje zna.

Otkupljenje "g “a

Možda si dakle, kršćanine, nevidljiv, sam sa
Svojim suzama«e Dobro je i dosta je. Apostolat je bo-

d

s Ba

li izvor otkuvljenja. Zato se sv. Pavao radovao pat-
njama, jer je osjećao da dovršuje nedostatak nevolja
Kristovih (Kor 1,24). - Kada se Spartanka opraštala

od sina, koji je išao u boj, predala bi mu štit uz |
ove riječi: "Vrati se s njim ili na njemu", Kršćanin
je nosilac mira, to mu je osnovni zadatak, ali mora
navijestiti rat zlu, grijehu, a to ne može bez boli,
Pozvan je da bude pobjednik i smrti, da pobijedi gri-
jeh. Bol ispašta, bol prosi, bol zaslužuje, bol otva- _
ra nebo, bol je donekle svemoguće«

Krist je znao,.da je čovjeku na zemlji gdjekada
nebo odveć visoko, suzna dol odveć bliska, Poveo je |
neke apostole i pokazao im zorno, što 1h čeka kao na-
grada za podnesene boli (Mat 17). Nama koprena vreme= .
na, tijela i svijeta priječi uvid u apoteozu boli,
Vjerom ipak znamo, da se iza oblaka boli krije sunce
radosti. Beati! Velike se stvari plaćaju krvlju, a
što je uzvišenije od vječne sreće? Beati! Patnik na ,
križu vuče k sebi sve. upravo svojom boli, Beati! Otvo-

“" reno srce Raspetoga -zove, ima mjesta za svakoga. Odat-

le dolazi neprestani refrain: Veselits ge i kličite,
jer.je vaša plaća velika na nebesima (M4 5,12).
/ = “s E Fi Ž ši z > .Š ž
: prove
6. BO NOGU KRISTA - PATNIKA.

a a va m
m=================m=m==s==m=

Pred 1957 godina odigrala se najpotresnija drama
ljudske povijesti. Sira pozornica: svemir; uža: Jeru-
.zalem i Golgota, Protagonist te drame: Bogo-čovjek,
Krist; pređmet drame: sukob smrti i života, grijeha
i svetosti, đavla i Boga; izravni akteri: nekoliko
živih ljudi i mrtva priroda, Jest, i mrtva je priro-
da sudjelovala, jer se zemlja potresla, sunce se za-
mračilo, kamenje popucalo, grobovi se oivorili, za-
stor se hrama razderao na dvoje. Tolik je doista bio
sveopći dojam te božanske drame, koja se pretvorila

. u kataklizmu, da je i poganin uskliknuo: ili Tvorac

prirode umire, ili se svemir ruši.

Ljudi i danas rado polaze dramska kazališta,
Prelistajte, međutim,repertoire starogrčkih i najmo-
dernijih dramskih kazališta i nači ćete, da su, u ve-
ćini slučajeva, viši inspiratori tih drama neke ma-
glovite, zavidne, osvetničke više sile, kojima čovjek
ne može izbjeći, a one kao da uživaju u ljudskim pat-
njama. Protagonisti ,se tin drama ubijaju sami ili ih

ubijaju drugi i to iz osobnih, sitnih, niskih, jadnih
e og mržnje, osvete, ljubomore, oholosti i t.d.
esto su.dakle žrtve strasti, a ne ideala, Razumije

f

- 70 =:

se, da ljuđi plaćaju ulaznice, nježniji možda i zapla-
ču, realisti ostaju inđiferentni, Svi pak propisno na-
grade glumce pljeskanjem, okite cvijećem i raziđu se
svojim kućama, kao da nije ništa ni biloe I sva sreća
da ljudi ne upriliče svoj život i svoje djelovanje pre-
ma tim pseudoidealima, jer bi se osobni, obiteljski i
društveni život pretvorio u pravu ludnicu ili u pakao «'

Godine 1634, obvezali su se stanovnici Oberammer-
gaua, u Bavarskoj, da će prikazivati božansku dramu
muke Kristove u prirodi i to ne kao predstavu, da udo-
volje rađoznalosti pohodnika, već kao vjersko-duhovni,
doživljaj, kao neki sveti obred, Ne vodi ih novac: ni
buketi dvijeća, ni pljeskanje, već sabrano i gveto. na=.
stoje, da. se oživi i proživi muka Kristova, da im to
bude od koristi za dušu i za tijelo, za vrijeme i za -
vječnost. Ne spominje se, da bi sa drugih kontinenata
dolazili pohodnici, da pribivaju prikazivanju razli-
šitinh drama na svjetskim pozornicama, ali na sveto pri-
kazivanje dolaze u Oberammergau pohodnici iz. raznih '
krajeva svijeta. To je Slučaj uzvišenije predstave,
predstave koja je ujedno i doživljavanje, to je obred-
na, sveta predstava, to je život,

Nama nije dano vidjeti pomrčinu Velikog Petka ni :
pribivati lomljavi prirode. Oni, koji su Krista osudi-
li, davno su se pretvorili u prah. Na Golgoti je tiši-
na, Moramo se zadovoljiti skromnim znakovima unutar
Božjih hramova. Opustjeli oltari, ljubičasta boja, za-
mukla vesela pjesma sinova Božjih, čini se kao svete
igrarije prema povijesnim događajima Velikog Petka, A
ipak su to dani puni savranosti, dubokog proživljava=-
nja otajstva Križa, prodiranja u srčiku života. Crkva
nas poziva, da se okupimo, saberemo, da se uživimo i
da proživimo taj najvažniji događaj u povijesti čovje-
čanstva. Samo kršćanstvo ima pravo, da bol cvije slav-
ljem. Ovo su dani slavlja bali, uzvišenja Križa i su-
blimacije naših životnih križeva.

Prćdđ nama su dakle mogućnosti velikih đimenzija«
Mi se možemo prenijeti u prošlost, obuhvatiti povijest:
t1.reći onima, koji su Krista osudili na smrt: jeste

li se uvjerili, da ne krade zemaljskog kraljevstva
Onaj, koji otvara nebeska? Judi, svakom izdajici, mo= :
žemo doviknuti: bolje bi bilo, da se nijesi ni rođio«
Nahuškanoj svjetini, koja u bunilu, obmami, zavedena
traži smrt Kristovu, možemo upraviti pitanje: što ti.
je skrivio Onaj, koji je hranio tvoje gladne sinove,
koji ih je liječio, uskrisivao te im opraštao grijehe?
Piscima svih drama možemo reći: evo vam primjera, kako
umire pravi heroj duha, Pravednik, evo teme, koja od-
gaja i usrećuje. . BF

Poslušajmo glas majke Crkve, Pođimo do nogu Pro-
petoga. Na katedri je - poučit će nas. Širi ruke - ogr-
lit će nas. Svladao je đavla - oslobodit će nas. Pobje=

SL “1 -

odio je smrt - oživjet će nas, Uvijek je Spasitelj - spa-
sit će nas. Tu, do Njegovih nogu, naučiti ćemo ići svo-
jim križnim putem; na svoju Golgotus Priznat ćemo, da
smo krivi smrti ovoga Pravednika, Krivi smo uvijek, pa

i danas, Jednom je umro, više ne umire, ali ga ljudi,

mi svi, pokušavamo danomice ubiti, Ispitajmo se, koju
ulogu i mi igramo pri tim pokušajima, Jesmo 1i dovolj=
rio svijesni da osuđujemo Onoga, koji je radi nas i ra“
di našeg spasenja došao na svijet, osuđen, propet i
pokopan?! . ia '

Mene je ljubio i rađi mene 'trpi
Stari rimski povjesničar pripovijeda, kako je ne-
ki Cezarov vojnik bio pozvan na sud, U svoju obranu .
ovojnik se pozva na Cezara, Ovaj obeća poslati svoga -
zamjenika, da brani okriviljenog vojnika. Vojnik > vete-
ran nije tim bio zadovoljan, te se odvaži poći osobno
.do Cezara, Samosvijesno mu reče: "Kada se vodila borba .
i kada opazih da će te strelica pogoditi, ja sam osob-
no izložio svoje grudi, đa spasim tebe, a nijesam po-
slao zamjenika", Smisao je bio i preveć jasan.

“e Baraba je bio prvi, koji je morao zbiljski reći:
ovaj Propeti trpi radi mens, mjesto mene, Je 1i to Ba-
raba doista i priznao? Je li ova dvostruko zanjenična
muka Barabi koristila? Sam Bog to zna, ali, akc je u
njegovu srcu ostala ma i samo jedna iskrica čovještva,
ta je iskrica morala buknuti u požar odanosti i zahval-
nosti, ' : '

Našla su se druga srca, našlo se srce velikog Pav-
la. Ta je &rce osjetilo, kako mu Kristovo srce šapće:
"Utisni me _na svoje srce kao pečat", jer je "ljubav
jaka kao smrt* (C0,Cant.5,6), Yavao je pribvatio patnje
i boli, prinio je svoj život kao žrtvu, želio je posta-
ti odbačenikom (Rim 9,5), radovao se patnjama (Kol 1,
24), želio je umrijeti (F11.1,27). Kristova ga je lju-
bav izazvala, Pred čitavim svijetom priznaje: "Krist
je ljubio mene i predao je sebe za mene" ica1 2,20)«
Je 1i to neka ljubomora? Ako jest, onda je sveta ljubo-
omora, koja ne želi druge isključiti, jer zna, da je
ljubav Kristova za svakoga obilata i preobilata, ali
želi sebe opteretiti, da uzvrati posvemašnjom ljubavi
za posvemašnju ljubav.

Svaki kršćanin ponavlja iste riječi, Ezop je iz-
mistio u svojoj pjesničkoj mnšti, da je prvi čovjek
satvoren od tijesta, koje je žamiješeno suzama, te đa
tako čovječanstvo u sebi nosi osudu boli. Kršćanin
pak zna, da je čovjek doista sin suza, ali da je pre-
tvoren u novog čovjeka, u dijete Božje, u baštinika
kraljevstva nebeskog, u miijenika vječne Sreće. Kršća-
.nin je dakle dijete suza i krvi Kristove,

Istočni je grijeh bio zatvorio vrata. vječne sre-

= So s | 7

će. To čini grešnicima svaki grijeh u svijetu. Za
svaki grijeh Bog kao. da stavlja pred vrata vječne sre-
će kerube s ognjenim mačevima i natpisom: Zabranjen
ulaz! Ta se vrata ipak uvijek otvaraju raskajanim sr-
cima. CČijom zaslugom? Kristovom. Krist đakle trpi za
tog nezahvalnika, za takva čovjeka, da mu izbriše gri-
ojehe i da mu otvori ta vrata vječne sreće, Svaki čo-
vjek može i mora reći: Krist je mens ljubio, za mene .
je došao na svijet, za mene se znojio, bio bičevan,
okrunjen, popljuvan, razapet; umro i pokopan, Sve je
to učinio na krvni način samo jednom, a nekrvno to
obnavlja svaki dan 'u sv.Misi, koja nam tako svaki dan
grporne otajstvo božanstvene drame na Golgo-
tle A ša a Faziu ' '

A kako.Mu ja uzvraćam?

Povirimo malo kroz maslinove grane u Getsemanski |.
Zaselak! Patnik je samotan i satrven od boli, Ne muče |
ga toliko tjelesne boli, koliko avet grijeha, grijeha:
tvojih i mojih, grijeha svih ljudi. Trebali bismo bi-:|
ti sveti, kako je bio svet Krist, da osjetimo straho-:|
tu te boli. Sigurno:je, da Mu te boli zadaju više pat-
nja nego li sve: Stvorene muke. Ispitajmo malo sami se-
obe 1 promotrimo neke prizore! pai i

2 Nijesmo li možda i mi zaspali upravo onda, xađa
se vržino kolo zla i grijeha oko. nas vrti? Nijesmo .
li zaspali, kada je trebalo rađiti za kraljevstvo ne--
besko na zemlji? Počujmo, što nam bolno govori: Zar |
onijeste mogli probdjsti sa mnom ni jedne ure?! (1 '
26,40) To nije samo pitanje, to je ukor, to je naša,
Ogudae.. 2. fa sh
Da se nijesmo, što bi bilo gore, pridružili pla-
ćenoj i nahuškanoj soldateski, koja Ga dolazi pandur-,
ski uhvatiti? To činimo svakim grijehom, svakim zlo-
'činstvom. Krist bi nas. mogao pogledati pogledom, ko-

i trese nebom i zemljom, koji ranjava dušu i srca,

i mi:bismo uzmakli i popadali na zemlju (Iv 18,6):
Ako to ne čini, znači, da još nije došao za nas čas.

“ Ima još jedna gora uloga. Na čelu kohorte 1 bi-
jesne rulje stoji najomraženija ličnost ljudske po-
vijesti, Judas On je oskvrnuo najsvetiji znak intim- |

nosti i ljubavi, poljubac, Qn je otvorio za potomstvo
tvornicu izdajničkih poljubaca» On je prodao dušu za
trideset srebrenjaka, Ako bismo išli Judinim putem,
putem izdajstva vjere i najviših ideala, Krist bi nas
ipak oslovio izrazom "prijatelju" (Mt 26,50), ali ne
bi mogao opozvati osudu: "Teško onome čovjeku, koji
izda Šina čovječjega; bolje bi mu bilo, da se nije
rođio čovjek onaj" (Mt 26,24). '
Pođimo dalje do sinedrija. Članovi sinedrija pi-.
taju Krista i za njegove učenike, Gdje su mu prista- |
še? Možda su se htjeli narugati, a možda su se pobo-

= Be.

jali jače sile, A gdje su ti Njegovi učenici? Petar
Ga je izdao, ostali su se razbjegli kud koji. I mi im
se nemojmo čuditi, jer tko zna, kako bismo mi bili po-
stupali. Svakako se za njima povodđimo danas i uvijek,
kada se zavlačimo u mišje rupe, gdje bi bilo potrebi-
to, da riječju, primjerom, djelom, pismeno pokažemo 1
dokažemo, da smo sljedbenici Kristovi, Dobro zapamti-
mo, da Krist nije opozvao svojih riječi; "Koji god za=-
otaji mene pred ljudima, zatajit ću i ja njega pred
\Oeem svojim, koji je na nebesima" (Mt 10,33). NI

Tko šalje Pravednika na Golgotu? Onaj omraženi
Pilat, vođa svih oportunista, laktaša, slabića, bes-
kičmenjaka«a Dovoljno je bilo, da mu svjetina zaprije--
ti prijavom Cezaru, i taj nekarakterni tip ide za "mo-
ralom situacije" t.j. za nemoralom, te popušta, i ako
je priznao, đa je Krist pravedan. Pere ruke, jer mi-
sli, da se grdoba savjesti i nakaznost podlosti može
oprati vođom ili kojom dezinfekcijome Zar nam je dakle
taj tip nepoznat, tuđ? Kada. se pobojimo možda samo ne-
E oštrijeg pogleda, kada smo spremni izdati pra-

\ vednika, Krist nam ne prestaje ponavljati: "Više se
bojte onoga, koji može dušu i tijelo pogubiti u paklu!
(M4 10, 28), e |

. Uz tog omraženog Pilata stoji njegov sađa prija--
telj Irud Antipa, ta crna i bolesna duša, čovjek, ko-
ji je dao pogubiti svelvana, da udovolji krvničkoj
strasti Herodijadinoj. A mislimo 1i, da je i ta figu-
ra tuđa mentalitetu 20.stoljeća? Novac, čast, strast,
ljudski obzir i drugi kumiri, koji imaju i danas tako
brojne oltare, predstavljaju Herodijade, radi kojih
smo možda spremni odrubiti glavu idealima, Što nam
Krist govori: "Kakvu će zamjenu dati čovjek. za dušu
svoju" (Mt 16,26). si o rapvaj “pik a

Na putu prema Golgoti razularena svjetina zlo-
stavlja Krista. On trvi i šuti. Bilo je među svjeti-
nom kolektivno sugestioniranih, bilo je plaćenika, bi-
lo je bezumnih, ali bilo je i zlobnih, hilo je sadile
sta, opakih duša. Civilizirani bi čovjek 20.stoljeća
smatrao taj način obračuna s Nepoželjnim odveć primi-
tivnim, nekulturnim, on bi to izveo nečujno« Znači, da
bi rezultat bio isti, samo metoda različita. Mala je
razlika. Slaže se čovjek današnjice s onim pred dva-
deset stoljeća u tome, što ne uviđčaju vrijednost žrt-
ve za više ideale, za ideale duha i vječnosti. Svima -
Krist i danas dovikuje: "Tko izgubi život svoj. poradi
mene i evanđelja, spasit će ga" (Mrk 8,55). i i

, \ : -
Što nam je činiti?

Promijeniti uloge. Ima dosta uloga, koje možemo
i koje moramo slijediti. Ima mnogo načina našeg po-
stupanja, koje moramo napustiti. To će biti uga fa-
za našeg pothvata, druga naša dužnost, pozitivna ulo=-

že
g

- 34 -

ga, da se okoristimo otajstvom Velikog Petka, Tađa će
doista božanstvena drama postati našim životom. Uklo-
niti spomenute uloge, prihvatiti ove, druge, eto nam

“ Anđeo mira hrabri Krista u zaselku Getsemani (Ik.
22,45).-Krišt, koji je radost blaženih duša, nije se
sramio pokazati, kako je čovjeku u boli draga riječ
utjehe, Odlučit ću dakle jednostavno: biti ću anđeo mi-|
ra! Što činim gladnomu, zalutalom, bolesnom bratu - to
činim Kristu, Kada smjerno primam kalež boli iz ruke ,
Providnosti, onda razveseljujem Kristovo srce. S Mari- |
jinim je."Fiat" započelo djelo moga spasenja, s Kri-
oStovim je "Fiat" ono dovršeno, a s. mojim "Fiat" ono se
meni primjenjuje. * "pne 5 Gata aL

0Šimuh Mu je pomogao nositi. križ. Josip iz Arima-
teje primijd Ga je u svoj grob. To su djela milosrđa,
na koja sam i ja pozvan. "Što ste god učinili jednomu
4 kico najmanje braće, meni ste učinili" (ut 29%“
40). , < . KLc: ia

2 Žene se mogu pohvaliti, da su njihove predstav-
nice odigrale časnu ulogu u muci Kristovoj. Nigdje se
one spominje koja njihova nečasna služba, Jeruzalemske
su,Ga. žene sažaljevale. Veronika Mu je pružila ubrus,
“da otare božansko lice od krvi i znoja. Posve je pri-

“sti i nemirno svršio. Iruda su rastočili crvi. Bdijte!
Ako se bezbrižno igrate i zabavljate, dok Ja izdišem
ona križu, ili sve iindiferentni na stazi života, znaj-
te, da Ja žeđam za: vašim dušama, ali da ne spasavam
. hijednu bez njene volje. .Bdijte! Ako nekoga ljubite
:više nego Mene, znajte, da vam nitko ne može dokazati
> veću ljubav od mene (Iv 15,13). Bdijte! Sjetite: se
onoga "što koristi čovjeku, da dobije sav svijet, a

duši naškodi" (Mrk 8,36) i često to ponavljajte. Znaj

te,..da je vaša duša moja svojina, jer sam ja za nju
položio najveću cijenu (I.Kor KR) Ki,

Ne ćemo biti toliko smioni niti toliko drski, da
pokušamo preuzeti ulogu Marijinu, Tko bi se usudio
utisnuti poljubac .onako svete i čiste ljubavi? Ako je
- ljubav svake prave majke sveta, Marijina je ljubav ne-
opisivo svetija«e Povedimo se za njom barem u tome, da
ne izdamo križa Kristova, već ia ostanemo uza nj, ka-
ko je ostala Marija. ' uh

- 35 -

Ima uloga nama veoma bliskih, Sjetimo se uloge
one iz Magdale. Ona je cjelivala noge Kristove, ona ih
je polijevala suzama kajanja« Uzet ćemo ulogu Petra.

On je prolijevao suze, suse kajanja, kad je uvidio svoj.

prestupak,. Te su ga suze preobrazile, oprale od ljage

grijeha. Te suze kajanja, ti poljupci i: usa-

na nama vrlo dobro pristaju«

Žene, one prave, nježne, nepokvarene žene bišetu
su odigrati i zadnju počasnu ulogu prema Kristu,jer su
i pošto je Krist bio pokopan, bile,zabrinute, kako Mu
je u grobu, Nježno srce prave žene ne spava za svojim
Dobročiniteljem, Htjele su pomazati još jednom tijelo
Onoga koji je liječio i spasio njihove duše, Mi ih
slijedimo i moramo se povoditi za njima tim, što čini-
mo kreposna djela, djela ljubavi i milosrđa, jer je
svako takvo djelo kao pomazanje i cjelivanje Krista.
Zar se je skladište milosti oproštenja Kristova ispraz-
nilo? Budimo uvjereni, da i za nas ima zalihe, sadrža-
ne u riječima: Oprošteni su ti mnogi grijesi, i si
mnogo ljubio 111 ljubila (Lk 7,47).

Pri stupimo Patniku na križu! Udarajmo se u prsa i

molimo! Srce Mu je otvoreno,. dakle pristup je slobodan»:

Širi obje ruke, širi i onu sa strane zločinca, Desna
je s za nas preveć časna, lijeva nam možda bolje prista=
je. Krivci smo. Prvi udarac u prsa neka bude: zgrij e-
šismo!

Okrenimo se oko sebe! Zemlja, koju gazimo, puna
je zločinstava. Ispunjena je našim grijesima, ali je
veća otkupitelj ska snaga Kristove krvi. Moćnija je krv
Kristova, nego li je naša zloća. Više je zemlja nakva-.
šena snagom krvi Krista pravednika, nego snagom ljud-
skih zločinstava, Kristova je krv beskrajne jakosti,

Patnici! Majke! Propeti od nas traži dvojet žrt-
va se naknađuj e žrtvom, ljubav se vraća ljubavlju! Na
Golgoti je propeta Žrtva, na križu visi Ljubav. Patni-
ci! Majke, Vi to najbolje možete razumjeti, Žrtva i
ljubav -eto dvije naiveće snage života i sreće, Žrtvom
se dokazuje ljubav, ljubav raste žrtvom, Na križu visi
žrtvovana Ljubav, tu je dakle naša BE naš život,
naš spas!

e

' : :
' .
'
o 4 m u
. € N :
B
. m i
. P ? '
i x '; ;
. .
S < . s
i ' i
&* zad
a “ . <
' m + e sE bl
. . d . ? ' j
rar
. . : “va » "4 <
“i s R :
. 3 :
pa Ka , . Fi . s % u
: žo pe u
A ž z E Wola ,
: . .. 5
a . . .
. 4: . . k. % a j
#. > ... %
. zA GLI s
A 2 + . . e ? ..
+, . 2 €
< p
4 7 , i
Di . : ; |
Ž * . g šal
a par s
. ke '
x ž
. 3 3
. ' a
- B cd : ik . ;
. . ;
s : . . Ka :
\ , :
ra ' 3 * .
< + .. ci
; sa +
E : . DI
*% . i š : i
g g + « k a“ a 3
+
. , :
. . '
g f
ba # ; s
= # . %
F « | . t k :
. * : ,
. ra +
do S :
. , .
- B a ; ; '
!
x s . PI B « rs
B . . bd ik : '
. : . A . ' :
. g. * : : ;
A ško
. * F, : s : :
\ a # « a a : ; s A '
: .
.
: DO . . . :
5 * a . š
.. X“ Ke 5
: H e - . - od
aš : pit b ž
. - s '
. “ 3 . " :
z ki . a '
. sa š š ' '
i si . g '
ua i
Dir) : k '
+ zA . :
| i : 4
H s s K A ; 4 * đ
. KI pa A "s :
o . . = 3
. . :
& « m = ra . # mo zaš od . ni . ž
x + (> T 8 d t
: kai 3 /
' £ 2 .. pa :
b% og ć a
3+ , ud e
. ns “ ;

Po
>